Kako je kifla od 20 grama postala skuplja od 1 kilograma pšenice?

Val poskupljenja osnovnih životnih namirnica, postepeno prelazi u "cunami" koji ruši sve moguće životne standarde i izaziva lančanu reakciju poskupljenja svih roba i usluga. Trgovci svoje opravdanje traže u poskupljenju energenata (struje, plina), rastu minimalne plate, geopolitičkim previranjima u svijetu i slično.

Za šire mase, takvo obrazloženje možda i prolazi, ali za ekonomsko trgovinske stručnjake to je dosta neuvjerljivo. Istovremeno, nadležne vlasti bruje o potencijalnim sastancima i najavama pojačanih kontrola, od čega kako smo do sada svjedočili, i nema neke koristi.

Od farme do stola

Najveći porast cijena, i njihovo vrtoglavo "divljanje" je u prehrambenom sektoru. "Takozvana poskupljenja u BiH apsolutno su opravdana", ocijenio je Nihad Imširević, predsjednika Uprave "Konzuma" i "Mercatora", nakon jučerašnjeg sastanka poslodavaca sa Federalnom upravom za inspekcijske poslove. 

"Ja kažem namjerno 'takozvana' zato što iza toga ima cijeli slijed događaja i gdje nijedna cijena nije korigovana, a da nema apsolutno opravdanje", rekao je Imširević.

No, nemoguće je na to precizno odgovoriti, a da se prvo ne identificiraju sami akteri u tome lancu od farme do stola. Sve kreće od poljoprivrednika i njegove njive/farme, otkupljivača, često preprodavača, prerađivača, distributera i na kraju trgovca. Koji god dio ili stepen proizvod od poljoprivrednika kada krene u tome lancu, pa do posljednjeg pređe, skoči i cijena istog. Razumljivo, svako svoju uslugu naplaćuje. Pitanje je koliko pošteno!? Odnosno ko te aktere u lancu kontroliše i koriguje alatima koji se zovu: institucije, inspekcije, zakoni, pravilnici i slično?

"Zakonom i podzakonskim aktima propisano je kako se formira cijena, tako da bez obzira kolika je ona u konačnici i kako se čini javnosti ili našim potrošačima, ona je u skladu sa zakonom", kaže Anto Džalto, glavni federalni tržišni inspektor, dodavši pak da su na terenu zabilježene nepravilnosti u pogledu nepridržavanja istaknute cijene. 

Kifla po cijeni 1 kg pšenice

No, dok nas ubjeđuju kako je "sve po zakonu", a bilo je i ranijih aktera s ovom rečenicom, podsjetit ćemo - zakon nije sveto slovo, i može se promijeniti. Ako znamo aktere gore navedenog lanca, jasno je da kako se to u narodu kaže "kajmak kupe krajnjiji trgovci". Trenutna situacija pokazuje da je pekarski proizvod, kifla od 20 grama dosegla cijenu otkupa 1 kilograma pšenice, a cijena običnog bijelog hljeba premašuje otkupnu cijenu pšenice za skoro četiri puta više.

Vratimo se na pomenuti lanac od farme do stola, poljoprivrednik prodaje 1 kg pšenice  0,30 kf do 0,40 kf u prosjeku, krajnja destinacije te iste pšenice je trgovina, pekara, market gdje se prodaje za u obliku običnog bijelog hljeba za četiri puta veću cijenu. Sasvim je normalno, da krajnji proizvod bude skuplji od same sirovine, ali opet se isto pitanje nameće je li opravdan nesrazmjerno visok skok krajnje prodajne cijene.

Neopravdan skok trgovačkih marži

Protekla godina obilježena je kao godina sa rekordnim brojem žalbi upućenih prema Instituciji ombudsmena u BiH, a najviše prigovora je stiglo na rast cijena osnovnih prehrambenih životnih namirnica, ulje, brašno, mliječni proizvodi i meso.

Istovremeno institucija koja se bavi kolektivnom zaštitom potrošača objavila je istraživanje i zaključak da se najveći postotak rasta cijena u BiH odnosi na neopravdano podizanje trgovačkih marži bez pokrića u rastu globalnih cijena. To je rezultiralo da danas trgovci ne žele smanjiti marže, niti ih iko na to od nadležnih "tjera", a trebali bi, dok ti isti nadležni niti pomišljaju na smanjenje stope PDV-a na osnovne životne namirnice. Do tada očito će samo nebo biti granica poskupljenja.  

Ko će napraviti prvi korak

Nezadovoljstvo građana/potrošača iz dana u dan je sve veće. Prvi put se desio neki oblik otpora, akcije, a to je bojkot, koji budimo realni nije urodio plodom osim što se medijski prostor popunio svakojakim naslovima o (ne)uspjehu. Situacija je takva da sa jedne strane imamo nezadovoljne, ali latentne potrošače, trgovce koji koriste priliku i na svaku promjenu pa čak i vremensku mijenjaju, podižu cijene proizvoda i države kao korektivnog faktora koji ima sve poluge u svojim rukama, koje su očito namjerno svezane.

Za sada niko ne pravi prvi korak, niti potrošači imaju kapaciteta za organizirani složeni bunt, niti trgovci pomišljaju na smanjenje marži jer će uvijek iznijeti 100 neopravdanih razloga, niti država ima ideju šta da radi… do tada kifla će kako je krenula prestići cijenu običnog bijelog hljeba od prije par godina.

^{Naslovna fotografija: Shutterstock/Microgren/Sodel Vladyslav}