Kad pšenica rodi prije vremena - cijena će samo rasti?

Pšenica je prva poljoprivredna kultura koja je još u XII vijeku prije nove ere uzgajana u organizovanoj proizvodnji i to kao sirovina za proizvodnju hljeba. Dolina rijeke Nil je bilo mjesto gdje se takva proizvodnja desila i to je historijski posmatrano bio prvi pokušaj da se poljoprivredna proizvodnja organizuje kao privredna djelatnost koja "odbacuje" proizvod koji će zadovoljiti potrebe zajednice, a istovremeno i "odbaciti" višak koji će se pojaviti na tržištu kao predmet razmjene za druge proizvode.

Da ironija bude veća to se dešavalo na teritoriji Egipta koji je danas najveći uvoznik hljebnog zrna.

Prehrambeni suverenitet jedne zemlje

Pšenica je bez sumnje strateški proizvod. Ta konstatacija jednostavno uopšte ne bi smjela da bude predmet polemike. Hljeb kao sinonim prehrambene sigurnosti i danas je u najvećoj mjeri simbol prehrambenog suvereniteta neke zemlje. Nema sumnje da je pšenica u tom smislu starteški proizvod i da sve države, pogotovo uvozno zavisne, ovu robu posmatraju kao mjeru vlastite prehrambene nezavisnosti.

Tražnja za ovom robom nema takvu dinamiku kao što je to slučaj sa kukuruzom ili sojom koji sve više imaju svoju upotrebu u energetskom i farmaceutskom sektoru, ali je i dalje trend demografskih promjena vrlo korelativan sa trendom potrošnje hljeba i ostalih proizvoda od pšenice.

Prijevremeni porođaj, a ne rane sorte

Informacije o prvim otkosima pšenice, ove, 2024. godine počeli smo da dobijamo još u prvoj dekadi juna. Nisu u pitanju rane sorte, već jednostavno "prijevremeni porođaj". Kako se to desilo?

Vrlo kratak osvrt na vremenske okolnosti od sjetve pa do danas daje nam odgovor. Blaga jesen, pa potom zima, pa suhi i topao april, prerano su isprovocirali vegetaciju ove kulture. Bili smo svjedoci preranog prelaska zelene biljke iz vegetativnog u reproduktvini period. Majske kiše su došle u pravi čas čime je omogućeno dobro nalivanje zrna, pa pošto je zrno dobro naliveno, zrno prelazi u voštanu zrelost, što su omogućile visoke junske temperature. Ovaj kratki scenario biološkog života pšenice ovogodišnjeg roda, nam mnogo više govori od puke konstatacije da smo imali "nikad raniju žetvu".

Dovoljno je samo da se zapitamo nad jednom činjenicom.

Dakle, ako je za životni vijek pšenice kao biljne vrste optimalan period od oko 255 - 260 dana, kako to da je taj životni vijek odjednom skraćen na 230 - 240 dana? Treba li da se radujemo što ćemo izbjeći rizik vremenskih nepogoda za nekih 20 dana koliko je žetva u prosjeku poranila, ili da se dobro zamislimo nad pitanjem: Da li nas to globalna promjena klime opominje da moramo nešto suštinski mijenjati u pogledu genetike sjemena, optimalnih agrorokova, primjene agrotehnike,…?

Mnogo se još pitanja tu pokreće. Kada je još prije više od jedne decenije Američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) objavilo da se neke biljne vrste (prije svega žitarice) polako "sele" iz žitorodnih predjela tzv. "Srednjeg zapada" u sjevernije predjele, upravo "bježeći" od previsokih temperatura i olujnih nepogoda u relativno bezbjednije klimatske pojaseve, to smo nekako prihvatili kao vijest da se to dešava negdje tamo daleko od nas. Međutim, vrlo brzo smo se suočili sa surovim klimatskim promjenama, pa sada treba brzo razmišljati i reagovati.

Da li mijenjati sjetvenu strukturu?

Možemo mi sada pustiti mašti na volju, pa na osnovu ovogodišnjeg iskustva razmišljati o postrnoj sjetvi i dvije žetve ili možda o promjeni plodoreda ili čak o promjeni sjetvene strukture… Mnogo toga je u opticaju, ali da ne budemo neozbiljni, jedna ovakva u najmanju ruku čudna agrometeorološka godina nam ipak ne daje za pravo da na osnovu jednog tako kratkog vremenskog uzorka kao što je jedna godina, donosimo dugoročne zaključke. Ipak nije na odmet razmišljati na tu temu.

Da se vratimo na aktuelna dešavanja ovogodišnje žetve pšenice. Skraćena vegetacija i rana žetva kod nas, na svu sreću nisu mnogo uticali na prinos i kvalitet zrna… ili ne bar mnogo. 

Pšenica je roba koja na svjetskom tržištu ima veoma dobru konjukturu. Dakle, to je roba koja u svakom trenutku ima i kupca i prodavca. To je svakako dobra vijest za one države koje imaju viškove.

Međutim, ima tu i jedna ne baš tako dobra vijest. Dakle, pšenica nije prepoznata kao roba na kojoj se može dobro zaraditi. Naravno, ima perioda kada je ekonomska isplativost pšenice dobra, ali to je uglavnom u granicama ne baš tako velikih zarada. Relativno mali utrošak rada i ne tako zahtjevna agrotehnika u odnosu na uzgoj intenzivnih kultura, satisfakcija su za, ne tako veliku zaradu.

Geneza politike Rusije

Ako proizvodnja pšenice nije tako profitabilna, zašto se velike agrarne sile tako posvećeno bore da osvoje što veći dio svjetskog tržišta? Razloga ima mnogo, a odgovor će nam možda najbolje dati geneza politike Rusije prema pšenici u posljednjih dvadesetak godina. Prije dvadeset godina, Rusija je bila neto uvoznik pšenice, prije deset godina Rusija je bila peti, a danas ubjedljivo najveći izvoznik sa potencijalom od oko 50 miliona tona pšenice za izvoz.

Zašto tako nagli zaokret u agrarnoj politici Rusije? Mislim da ne treba mnogo lutati u odgovoru. Ako pretendujete da na izvjestan način upravljate tržištem hrane u svijetu, to ćete najbolje postići ako većinski kontrolišete upravo tržište pšenice. Da ne ulazimo u političke i geopolitičke razloge ove velike agrarne sile, činjenica je da danas svjetsko tržište pšenice umnogome zavisi od ruske pšenice.

Svakako da je u ovom momentu najinteresantnije pitanje za naše proizvođače, kakva će biti cijena pšenice roda 2024. u narednoj ekonomskoj godini.

Precizan odgovor, to se sasvim jasno je ne može u ovom trenutku dati. Mnogo faktora je na tržišnoj sceni i bilo bi neodgovorno eksplicitno tvrditi kakva će cijena biti.

Međutim, svakako da se mogu dati opšte procjene, upravo na bazi tih tržišnih faktora. Ono što je u ovom trenutku izvjesno, jesu proizvodno potrošni bilansi na svjetskom nivou za ekonomsku 2024./25. godinu. Dakle, očekuje se svjetski prinos od 798 miliona tona što bi bio apsolutni svjetski rekord u proizvodnji pšenice uopšte. Međutim, za sagledavanje ukupne bilansne slike jednako je važno kakva se ukupna potrošnja očekuje. Nivo od rekordnih 802 milona tona očekivane potrošnje uslovio je da će se svjetski bilansi suočiti sa desetogodišnjim minimumom zaliha.

Kolebanja na tržištu

To bi mogao da bude ključni faktor koji bi podržao dobru cjenovnu poziciju pšenice u narednoj ekonomskoj godini. Da, to bi recimo bila konačna prognoza da proteklih godina nismo imali najprije pandemiju kovida, pa potom Rusko - Ukrajinski sukob i konačno krizu na Bliskom Istoku. Upravo ova događanja otvorila su pitanje funkcionalnosti najvažnijih trgovinskih komuniukacija kao što je crnomorski bazen, odnosno Suecki kanal na najviši nivo, što direktno utiče na tržište, odnosno cijene.

Cijene pšenice na svjetskim berzama upravo zbog nesigurnosti u pogledu prvo vremenskih prilika, pa zatim i nestabilne geopolitičke situacije imale su vrlo velika kolebanja. Početkom maja cijene pšenice na berzi na MATIF-u u Francuskoj su se kolebale od 186 EUR/t preko 268 EUR/t krajem maja, pa nazad na 224 EUR/t početkom juna.

Cena na domaćem tržištu definitivno će podijeliti sudbinu globalnog svjetskog tržišta. U vrijeme žetve, doduše neki lokalni faktori su uticajniji nego u periodu nakon žetve i kasnije u toku same ekonomske godine. Ipak, ti lokalni uticaji su kratkoročni i njihov uticaj se brzo izgubi. U svakom slučaju pšenica novog roda će startovati po gotovo istovjetnoj cijeni kao i prošle godine.

Međutim, za razliku od upravo protekle ekonomske godine, kada je cijena u žetvi bila ujedno i najviša, što je potpuni paradoks i nezabilježeni slučaj od kada se statistički prati tržište pšenice, ove godine, vjerujem da će startna cijena u žetvi biti samo početna cijena koja će tokom godine imati rast. Koliki i kada će se taj rast desiti ne zavisi samo od strukture bilansa proizvodnje i potrošnje, već i od mnogih drugih faktora koje niko u ovom trenutku ne može da procijeni.

Bilo kako bilo, vjerujem da će naše ovogodišnje nedonošče, rođeno prije vremena, imati lijep i uspješan život tokom cijele naredne ekonomske godine.

_{Naslovna fotografija: Renata Prusina/Julijana Kuzmić}