Stres, užurbanost, sjedilački način života i posljedična pretilost skraćuju nam očekivanu životnu dob, a sam život čine nekvalitetnijim. Oni koji raspolažu malom zelenom površinom sretnici su koji mogu pomoći sami sebi i poboljšati svoje psihofizičko zdravlje.
Vlasnik ste malog povrtnjaka. U niskom startu dočekate jenjavanje zimskih temperatura i krećete sa sjetvom. U trgovačkim centrima dobro promislite za svaku utrošenu marku, ali u vrtnim centrima ne uspijevate obuzdati vlastiti nagon za trošenjem. Veći je trošak vode za zalijevanje, sadnog materijala i zaštite, nego prodajna cijena vaših plodova rada. Štaviše, štetnici, suša, grad sve to prepolovi vaš urod, ali vi ne odustajete. Ako pokušate odustati, osjećate se isprazno i nesvrhovito. Ukućani vas ismijavaju zbog neisplativog vrtlarenja, ali vi i dalje uporno, svake sezone sadite. Ne brinite, niste vi ludi. Bolesniji su oni koji nemaju svoj vrt - kaže nauka.
Vrtlarenje je aktivnost koju neki povezuju isključivo s proizvodnjom vlastitog voća i povrća. No, danas je poznato da već sam boravak u prirodi i umjerena fizička aktivnost djeluju blagodatno na psihofizičko zdravlje čovjeka. U gradovima niču parcele s urbanim vrtovima za unajmljivanje, uslužne kompanije nude male čestice u najam u okolici gradova, škole sade svoje voćnjake, a u zatvorima je vinogradarstvo sastavni dio rehabilitacije. Terapija vrtom je već stoljećima među nama, samo je možda nismo tako nazivali.
Korištenje vrtlarskih tehnika radi smirivanja uma spominje se u historijskim izvorima još 2.000. godine p.n.e. u Mezopotamiji. I 500. godine p.n.e. stari Perzijanci kreirali su vrtne ambijente radi smirivanja i opuštanja kroz upijanje vanjskih podražaja; miomirisa, zvukova živog svijeta, pogleda na zeleno, te osvježavajućih temperatura. Prema Američkom udruženju za hortikulturalnu terapiju, liječnici starih Egipćana pacijentima s mentalnim problemima su preporučivali šetnje vrtom. Tokom Srednjeg vijeka, unutar zidina samostanskih lječilišta, sađene su biljke s ciljem podizanja raspoloženja melankoličnih pacijenata.
Dodatno, korišteni su za tretiranje fizičkih i mentalnih problema. Prvo dokumentirano korištenje u terapijske svrhe novijeg doba datira iz 1800. godine. Dr. Benjamin Rush prvi je sugerirao da rad na polju i farmi pomaže mentalno oboljelima. Ovo otkriće potaknulo je mnoge bolnice razvijenog svijeta da započnu s istim. U 1817. godini u umobolnici poznatoj pod imenom Friends Hospital, kreiran je zeleni krajolik sa stazicama i ugođajem parka u svrhu poticanja rehabilitacije pacijenata. Još 1879. godine unutar istog bolničkog okruženja izgrađen je staklenik za terapije.
Nakon Prvog svjetskog rata korištena je za ozdravljenje veterana, a 1960. godine štampan je prvi priručnik o ovoj terapiji vrtlarenjem. U SAD-u je 1972. definirana struka i obrazovni kriteriji za hortikulturalnog terapeuta.
Matično američko udruženje definira ju kao angažiranje osobe u vrtlarstvu i aktivnostima na biljkama, koje podučava terapeut, a radi postizanja zadanih ciljeva liječenja. Terapeuti su posebno educirani članovi rehabilitacijskog tima (uz doktore, psihijatre, radne terapeute i druge) koji uključuju korisnika u sve faze uzgoja. Institucije kao što su škole, domovi za starije i zatvori koriste ju za poboljšanje zdravlja svojih štićenika.
Kako je naša država već sada na putu da uništi svu svoju proizvodnju i postane uslužni centar za turiste i boljestojeće zapadnoevropske penzionere, možda je vrijeme da u naš obrazovni sistem uvedemo struku upravo ovog terapeuta.
Terapijski vrt je biljni eksterijer dizajniran da bi omogućio djelovanje ozdravljujućih elemenata iz prirode. Interakcija između prirode i pacijenta može biti pasivna i aktivna ovisno o dizajnu i potrebama korisnika. Poznati su vrtovi dizajnirani za ozdravljenje, radnu terapiju, rehabilitacijski i senzorski.
Najznačajnija karakteristika je jednostavna i olakšana pristupačnost za teže pokretne osobe, dovoljno prostrane stazice uz blage promjene visine s podignutim gredicama ili kontejnerskim uzgojem. Gredice i biljne vrste raspoređene su planski prema potrebama korisnika. Učestalo, vrtni dizajneri surađuju s hortikultulturalnim terapeutima da bi stvorili prostore visoke estetske profinjenosti u kojima će različiti tipovi korisnika moći boraviti. Osim prostora za uspješno provođenje terapije potrebno je kreirati specifični plan i program.
Terapijsko vrtlarenje fokusira se na oporavak od bolesti ili nekog poremećaja. Temelji se na poznatoj činjenici da boravak u prirodi na većinu osoba djeluje blagodatno. Upotrebljava se za poboljšanje fizičkog zdravlja, socijalnih vještina i uključivanja u zajednicu. Uključene su aktivnosti brige oko bilja kao kopanje i zalijevanje, promatranje rasta bilja, doživljavanje životnog ciklusa bilja u relaciji na ljudski životni vijek, i sijanje sjemenja. Nauka smatra da rast i razvoj mladih biljaka pruža zadovoljstvo osobama koje ga promatraju i sudjeluju u brizi. Dodatno, osoba koja vrtlari osnažuje svoje samopouzdanje i životni entuzijazam. Utjecaj koji ima na tijelo i um, kao i mogućnost bavljenja ovim poslom na malim površinama čini ovu aktivnost pogodnom za manje institucije.
Ekstenzivna meta-analiza efikasnosti ove terapije sugerira pozitivnu korelaciju između vrtlarenja i mnogih zdravstvenih blagodati kao što su: niži stupanj stresa, depresije i anksioznosti, rijeđe promjene raspoloženja i povoljniji indeks tjelesne mase. Dodatno, ono podiže kvalitetu života, osjećaj pripadnosti zajednici, nivo fizičke utreniranosti i kognitivne funkcije. Mnoga su istraživanja dokazala da boravak u prirodi kao što je šetnja šumom, parkom ili vrtom može poboljšati nečije raspoloženje, regulirati krvni tlak, srčanu frekvenciju i izlučivanje hormona stresa, te posljedično dovesti do dužeg života.
Jednim istraživanjem mjeren je utjecaj japanskih vrtova na grupu pacijenata s Alzheimerom. Pacijenti s uznapredovalom demencijom su poboljšali kratkotrajno pamćenje. Neki su se sjećali cvrkuta ptica čak 2 sedmice kasnije.
Vrtlarenje je ujedno i umjerena fizička aktivnost. Zadržavanje u nekim položajima nalik je asanama iz joge kroz koje se jača statička snagu i stabilnost. Dok su nošenje tereta, zamahivanje, upiranje vrste aktivnosti najsličnije vježbama snage s otporom i opterećenjem. Ponavljajući pokreti kao npr. kopanje, imitiraju nezaobilazne kardio vježbe. Uz sve spomenute blagodati, miris tla i bilja, zvuk ptica, vjetar i sunce na koži, te zelena boja u zjenicama samo potpomažu sveopćem ozdravljenju. I na kraju, ne zaboravimo socijalnu komponentu - boravak među ljudima što u današnje doba nasušno nedostaje svima.
A najbolje od svega je što je ono terapija tokom koje niste niti svjesni da ste pod terapijom.
Blagodati vrtlarenja:
I zato kada vam sljedeći put neko od ukućana pripomene da trošite vrijeme uzalud na vlastite hirove njegujući svoj mali povrtnjak, nastavite po svome, a nevjernom Tomi ponudite svježe zdrave plodove kad dozore.
Tagovi
Autorica