Da li Turska daje dobar primjer zaštite poljoprivrede?

Republika Turska, zemlja sa 85 miliona stanovnika je poznata kao veliki uvoznik pšenice i uopšte žitarica. U periodu od 2022. do 2023., Turska je uvezla oko 12 miliona tona žitarica, dok se u 2024. godini očekuje uvoz oko 10 miliona tona.

Jedan od razloga za niži uvoz jeste svakako u jačanju ove proizvodnje, relativno povoljnim vremenskim uslovima i dobrim mjerama podrške. Ipak, da bi dodatno zaštitila svoju proizvodnju, ova zemlja je odlučila da uvede mjeru zaštite domaćeg tržišta u periodu od 21.06. do 15.10., kroz zabranu uvoza pšenice i stabilizaciju domaćeg tržišta. Vjerovatno i kako bi zaštitila značajna sredstva koja ulaže u poljoprivredu, kako niže cijene žitarica iz drugih zemalja nebi obezvrijedile sav novac građana uložen u razvoj domaće poljoprivrede. 

Kako je to kod nas? 

Još do prije par godina Bosna i Hercegovina je uvozila do dvije milijarde KM vrijednosti domaćih proizvoda. Prošle godine preko 4,5 milijardi. I pored značajnih investcija entiteta, lokalnih vlasti ili kantona/županija u FBiH, nije zabilježen neki napredak poljoprivredne proizvodnje, možda samo stagnacija. Problem je svakako i izvoz crvenog mesa, što nas čini potpuno nekonkurentnim sa našim glavnim trgovinskim partnerom, EU. Očekivati da će nadležni iz veterinarskog sektora to riješiti je misaona imenica. A možda im nije ni u interesu.

Dolaze izbori: Niko ne čuje seljaka, jadna li nam majka!

Postavlja se pitanje da li je slobodno tržište uticalo na to da imamo jeftinu hranu? Ne. Prema podacima Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, potrošačka korpa za mjesec maj 2024. godine iznosila je 2.950,10 KM. Od toga su troškovi hrane iznosili skoro 45 posto, odnosno 1.330 KM, što odgovara visini jedne prosječne neto plate. 

Znači ovako ne ide? Možda BiH treba jedan veliki reset spoljnotrgovinske politike i konačno zauzimanje za domaće. Za bolje.

Šta mi čekamo?

Građani su iz svojih poreza i doprinosa uložili preko milijardu i 200 miliona KM za podsticaje poljoprivredi u posljednjih pet godina. I tu možemo dodati i projekat EU4Agri koji je uložio oko 14 miliona KM, od 2020. godine do danas. Uvezli smo možda i oko 15 milijardi KM poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, najviše iz EU, koja je 21.6. odlučila da uvede carine na uvoz jaja iz Ukrajine. Šta mi uopšte čekamo? Godoa sigurno ne. On je tu sa nama, samo što ga mi ne vidimo.

Na kraju da dodamo, FAS (Međunarodna poljoprivredna služba SAD) je povećala prognozu turskog izvoza pšenice za 2023.-2024. na rekordnih 8,75 miliona tona, djelimično na osnovu očekivanja da će se izvoz brašna i tjestenina veći od očekivanog nastaviti tokom cjele godine. Prognoza takođe objašnjava odluku turske vlade da privremeno dozvoli izvoz durum pšenice kao odgovor na preveliku ponudu.

Od zavisnika do pobjednika? Sve se može, kad se hoće? Da li mi hoćemo, ne znam. Niti iko zna. A očigledno neki ne znaju ni da treba htjeti.