Poljoprivreda i hrana je gorivo svijeta, puno je važnija od struje, nafte, čelika ili novog mobitela. Kad ovih dana prođete pokraj kombajnera ili štanda s domaćim voćem i povrćem, sjetite se brojki iz ove priče.
Čovjek je čudna sorta koja puno toga uzima zdravo za gotovo. Npr. to da nam je stol uvijek pun i da kad nam nešto nedostaje u krugu jednog kilometra ima neki dućan u kojem se možemo snabdjeti u količinama koje nam trebaju.
Trebate hljeb, mlijeko, jaja – nema problema ima kod Asje u dućanu. Trebate maslinovo ulje – nema problema uvijek ima u PPG-u. Slanina? Ima kod Slavka u škrinji. Ribe ima kod Pauka. Čega god se sjetite: mango, kupus, pršut, vino, kavijar, šanpjer, jogurt, sokići, džin tonik, sladoled. Sve se ima nadohvat ruke.
U ovoj priči sam se odlučio zapitati što bi se dogodilo kad bi svi poljoprivrednici digli ruke i odlučili danas ne otići na posao. Jednostavno od danas ne radimo - nema žetve, nema sjetve, nema gnojidbe... Kako bi izgledao svijet u kojem živimo?
Pitao sam AI. Pitanja su vrlo jednostavna: koliko je svjetska godišnja proizvodnja poljoprivrednog proizvoda XY te koliko je prosječno stanje zaliha tog istog proizvoda? Radim aproksimaciju da je godišnja potražnja jednaka godišnjoj proizvodnji (što je dovoljno blizu istine da se iskoristi za ovu priču).
Evo što mi je AI rekao za neke osnovne poljoprivredne proizvode koje prosječni građanin konzumira:
Poljoprivreda i hrana je gorivo svijeta, puno je važnija od struje, nafte, čelika ili novog mobitela. Kad ovih dana prođete pokraj kombajnera ili štanda sa domaćim voćem i povrćem, sjetite se gornjih brojki. Jer ako Slavko odluči ugasiti kombajn i postane influenser, svijet će biti gladan za 6 mjeseci.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Tagovi
Autor