Zašto tuja više nije najbolji izbor i koje su alternative?

Je li vrijeme da kažemo: "Zbogom tuje!" Dugo je bila prvi izbor kada su u pitanju biljke koje štite privatnost i ujedno uljepšavaju okućnicu. Zimzelena boja i relativno brz rast činili su je gotovo nezaobilaznom u planiranju vrta. No, s promjenama klime i sve češćim sušama, mnogi se danas pitaju - je li tuja i dalje pravo rješenje?

Pri novim sadnjama možda bi trebalo razmisliti o alternativama, biljkama koje predstavljaju bolje, prirodnije i otpornije izbore.

Smeđe i beživotne

Zastarjele i ružne primjerke bolje je što prije ukloniti i napraviti mjesta za nove, piše Agrarheute, navodeći nekoliko razloga zbog čega izbjegavati tuju prilikom novih sadnji.

Zapadna ili obična tuja, Thuja occidentalis, potiče iz istočne Kanade i sjeveroistočnih dijelova SAD-a, područja s mnogo jezera, velikim padavinama i niskim temperaturama. Zbog toga prirodno zahtijeva vlažno tlo. Isto važi i za sorte divovske tuje, Thuja plicata, koje također trebaju dosta vode.

Suši vam se tuja? Posmatrajte je, sama će se "odati" zašto

Zbog sve češćih suhih zima i vrelih, sušnih ljeta, pate od stresa i postaju lak plijen raznim vrstama potkornjaka koji nagrizaju grane, što uzrokuje sušenje, smeđenje i savijanje izdanaka. Kada jednom porumene, tuje se više ne mogu zazeleniti. Navodnjavanje ‘kap po kap’ i malč od pokošene trave pomažu u očuvanju vlage. Kod početne zaraze potkornjacima, odrežite suhe grane kako biste spriječili širenje.

Neke sorte tuje prirodno dobiju bronzano-smeđu ili maslinastozelenu boju zimi, što je normalna reakcija na jake minuse. To se ne odnosi na sorte poput Smaragda i Brabanta. Ukoliko se u proljeće ne vrati zelena boja, to znači da su se već osušile pod suncem kasne zime, jer korijen nije mogao da upije vodu iz zaleđenog ili isušenog tla. U suhim zimama zalijevajte sve zimzelene biljke ili ih prekrijte zaštitnim platnom ili agrotekstilom.

U prirodi, a i u parkovima bez orezivanja, tuje mogu doživjeti veliku starost. Međutim, kao ograde (živice), ne traju dugo. Posebno su osjetljive starije, ako se nepravilno orezuju. Od početka je oblikujte u trapezni oblik (šire pri dnu) da sve grane dobiju dovoljno svjetla. Ako su postale preširoke i smetaju, treba ih ukloniti.

Zimzelene alternative

Tuje su guste i brzo rastu – tu im se ne može osporiti prednost. Ali ako imate malo više strpljenja, sljedeće zimzelene biljke pružaju veću korist za prirodu:

• Tisa, Taxus baccata, podnosi duboku sjenu i sunce, lako se orezuje i obnavlja iz starog drveta. Više od 20 vrsta ptica jede njene jarko crvene plodove.
• Obični klek, Juniperus communis, je odličan izvor hrane za ptice. Za razliku od stranih sorti, ne obolijeva od hrđe kruške. Pogodan za sunčane, suhe terene.
• Obična božikovina, Ilex aquifolium, polako, ali sigurno raste u prirodni "zeleni zid". Njeni sjajni listovi i jarko crvene bobice hrane ptice do duboko u zimu.
• Grmoliki bršljan, Hedera helix ‘Arborescens', ne penje se, već raste kao grm do 2 metra. Cvjeta kasno u jesen – raj za posljednje pčele i leptire. Treba ih redovno orezivati s obje strane. U protivnom brzo se šire po drveću i cvijetnjacima.