Obavezno se uzgaja u plodoredu i na isto bi se zemljište trebao vratiti tek nakon dvije do tri godine. Najbolje rezultate u uzgoju postiže ukoliko se sadi nakon strnih žitarica.
Korijander (lat. Coriandrum sativum) je jednogodišnja biljka koja pripada porodici štitarki. Porijeklom je iz sjeverne Afrike, a danas je uzgoj čest u Bugarskoj, Maroku, SAD-u, Južnoj Americi i Rusiji. U prehrambenoj industriji koristi se u proizvodnji suhomesnatih proizvoda, peciva i likera, a najveću primjenu ima u proizvodnji eteričnog ulja te u kozmetičkoj industriji.
Stabljika je uspravna i prema vrhu razgranata, a zavisno od sorte i uslova uzgoja, dostiže visinu od 30 do 100 cm. Listovi su svijetlozelene boje, oni prizemni rastu na dugim peteljkama i izgledaju kao peršin, a oni koji rastu na stabljici, slični su listovima mrkve. Cvjetovi su skupljeni u štitaste cvati, a mogu biti bijele ili blijedoružičaste boje. Plodovi korijandera su okrugli, veličine od 1,5 do 5 mm. Plod je složen i sastoji se od dvije sjemenke.
Korijander je biljka kojoj najviše odgovara umjereno topla klima. I dok starije biljke ne podnose niske temperature, one mlade su otporne na mraz i temperature od -3 do -5 °C.
Može uspijevati i na siromašnim tlima, ali najbolji se rezultati postižu na slabo kiselim do slabo alkalnim tlima (pH 6 - 7,5), dubokim i rastresitim. Nema velikih zahtjeva za vodom, samo u vrijeme faza porasta stabljike i cvjetanja, gdje mu se treba osigurati dovoljna količina vlage.
Obavezno se uzgaja u plodoredu i na isto bi se mjesto trebao vratiti tek nakon dvije do tri godine. Najbolje rezultate u uzgoju postiže ukoliko se sadi nakon strnih žita. I sam je pogodan kao predusjev budući da rano napušta zemljište.
Priprema tla za sjetvu je obavezna. Izuzetno je osjetljiv na korove prilikom rasta, posebno mlade biljčice. Jesenja obrada vrši se oranjem na dubini od 30 cm, a predsjetvena priprema obavlja se u proljeće, od februara pa do marta, kada je tlo potrebno podrljati.
Izuzetno je osjetljiv na korove prilikom rasta, posebno mlade biljčice
Pri osnovnom đubrenju, preporučuje se upotreba kalijevih i fosfornih đubriva - superfosfat 150 do 200 kg/ha i oko 100 kg 40%-ne kalijeve soli. Neposredno prije sjetve može se dodati 100 kg/ha azotnog đubriva KAN.
Na našim se prostorima sjetva obavlja početkom proljeća, odnosno od prve polovine marta do kraja aprila. Kasnije sijanje rezultirat će nešto nižim prinosima. Razmnožavanje je isključivo sjemenom koje se sije direktno na parcelu. Na plodnijim zemljama potrebno je koristiti međuredni razmak od 40 - 50 cm, a na slabije plodnim razmak među redovima iznosi 25 - 30 cm. Sjeme se sije na dubini od tri centimetra.
Važno je imati na umu da korijander neujednačeno cvjeta i dozrijeva te tako jedna biljka može na sebi nositi i zrele i tek zametnute plodove. Košenje se obavlja u trenutku kada plodovi dobiju tamnožutu boju, a stabljika slamnatožutu. Zelene se plodove ne preporučuje brati, budući da će svoj neugodan miris prenijeti na ulje. Kositi treba 10 do 20 cm iznad zemlje. Prinos se kreće od 1.000 do 1.500 kg/ha.
Specifičan miris potječe od eteričnog ulja kojeg najviše ima u plodovima (0,5 - 1,5%). Glavni sastojci ovog ulja su linalol, borneol, geraniol i geranil - acetat. Uz eterično ulje, plodovi sadrže i vitamine C i A te 30% bjelančevina.
S obzirom na to da ima i dezinfekcijska, antiseptička i antigljivična svojstva, pomaže u liječenju raznih kožnih bolesti poput ekcema ili gljivičnih oboljenja. Jača jetru i poboljšava apetit, ali se koristi i za mršavljenje zbog svoje osobine da pomaže izlučivanje vode i otrova iz organizma.
Tagovi
Autorica