Podugačka je lista dobrih osobina ove biljke. No, treba da ga beru samo iskusni berači
Ova divlja biljka je bila ustaljena hrana naših predaka. Danas mnogi ne znaju kako izgleda niti su je probali ili su samo čuli za nju, ali je nisu konzumirali.
To je samonikla biljka, ali se uspješno može gajiti i u bašti.
Sremuš, divlji luk ili medveđi luk (Allium ursinum L.) je zeljasta biljka izrazito hranjivih i ljekovitih osobina o kojima se malo zna. Medveđi luk, kako su ga u narodu najčešće zvali, jer je to glavna hrana medvjeda kada se bude iz zimskog sna, raste u visinu od 20 do 40 cm, u proljeće kad se i bere izraste u dva duguljasta lista koji se sužavaju u usku peteljku. Ima bijelu ili žućkastu lukovicu koje se sakupljaju u ljeto i jesen prije sazrijevanja ploda. Lukovice se koriste kao začin. Ima bijele zvjezdaste cvjetove i cvjeta u maju i junu. Nastanjuje humusna tla u šumi ili kraj rijeka. Sjeme je crne boje kojim se hrane drugi organizmi, najčešće mravi.
Sakupljajući sjeme upravo ga i mi možemo gajiti. Zahtijeva dobro osunčana i vlažna zemljišta na otvorenom ili zaštićenom prostoru. Može se direktno sijati u zemljište ili ga možemo presađivati sa staništa na našu parcelu ili djeljenjem lukovica u jesen ili rano proljeće.
Uglavnom primjenu ipak ima kao salata, ali se može dodavati čorbama, pečenjima, tjestenini kao začin. Može se dodavati u omlet ili u sirni namaz. Njabolje ga je konzumirati u svježem stanju kakvu primjenu uglavnom i ima, jer se termičkom obradom umanjuju njegova ljekovita svojstva.
Najviše se bere u šumi na prirodnom staništu i to najčešće ljubitelji prirode i izletnici, nego što se uzgaja u baštama. Beru se mladi listovi u rano proljeće tokom aprila i maja, prije cvjetanja kad listovi obiluju najviše vitaminima. Nešto stariji listovi su ljuti. Mladi listovi sadrže dosta vitamina, čisti krv, jetru i žuč od toksina. Ubran, u frižideru se može čuvati i do 10 dana.
Prema narodnoj medicini, koristi se kod povišenog pritiska, bolesti jetre kod crijevnih parazita, lijek je za pluća, bolesti rana, čišćenje rana, jača imunitet ima antivirusno i antibakterijsko svojstvo. Mogu se pripremati razne tinkture od listova i lukovica medveđeg luka.
Podugačka je lista dobrih osobina ove biljke: pomaže kod respiratornih problema, povećava koncentarciju i pamćenje, dobar je kod nesanice i vrtoglavice, blagotvorno djeluje na osteoporozu i artritis, pomaže u prevenciji bolesti srca i krvnih sudova, postiče rad bubrega, snižava krvni pritisak, ublažava simptome gripe i prehlade, smiruje probleme probavnog trakta, otklanja dijareju, liječi lijena crijeva i probleme sa tvrdom stolicom, vezuje za sebe otrove i masnoće iz krvi, crijeva i želudca te ih izbacuje iz organizma, snižava holesterol, prirodni je antibiotik, pomaže kod gihta i reume.
Zbog svega nabrojanog mnogi ga smatraju da je moćniji od bijelog luka. U odnosu na njega ima blaži ukus i lakše je podnošljiv za digestivni trakt za osobe koje ne mogu često konzumirati bijeli luk.
Treba da ga beru samo iskusni berači, jer mu dosta biljaka sliči koje su otrovne. Ako nismo sigurni u prepoznavanju, list prije branja možemo malo protrljati između prstiju pa će se pomirisu luka otkloniti nedoumica.
Tragedija: Bračni par skuhao juhu od mrazovca - mislili su da je srijemuš
Neprikosnoveni je dar prirode koji može poslužiti kao hrana, lijek i začin. Vjerujem da će sva nabrojana ljekovita svojstva i dobre osobine ove samonikle biljke natjerati mnoge da ga više konzumiraju i da se upute u pravcu šume u potrazi za ovom čudotvornom biljkom.
Tagovi
Autorica