Prkos - biljka koja osvaja skromnošću

Prkos je jedna od biljaka ljeta, porijeklom iz Južne Amerike. Pripada porodici tušnjeva (lat. Portulacaceae). Iako postoji više vrsta prkosa, u našim baštama najčešće se gaji jednogodišnja vrsta Portulaca Grandiflora. Naziv Portulaca znači vratanca, zbog jedva vidljivih otvora na plodu kroz koje ispada sjeme nakon sazrijevanja, dok Grandiflora opisuje biljku krupnog cvijeta.

Krupnocvijetna biljka niskog rasta

Prkos je sukulentna biljka niskog rasta, stablo doseže visinu od 10 do 20 cm. Sočno je i mesnato, crvenkaste boje i bujnog grananja. Listići su igličasti i mesnati. Cvjetovi prkosa su krupni, pojedinačni i bez mirisa, sa izraženim prašnicima. Mogu biti jednostruki ili puni, u raznim bojama: bijeli, žuti, narandžasti, ružičasti, crveni, ljubičasti ili dvobojni. Cvjetanje je neprekidno, od juna do prvih mrazeva. Cvjetovi se u sumrak i za vrijeme oblačnih dana zatvaraju.

Lako razmnožavanje

Sijanje prkosa obavlja se tokom marta i aprila, kada temperatura dosegne 15°C. Sjeme je sitno i uz obezbijeđenu temperaturu zemljišta, ukoliko nije duboko posijano, razvija se brzo. Dovoljna je minimalna količina zemlje za prekrivanje sjemena. Prkos se i sam razmnožava osipajući svoje sjeme. Na zemljištu gdje sjeme padne prisutan je godinama. Dovoljno je zasaditi prkos samo jednom da bi ga imali i narednih ljeta, iako nije trajnica. Sjeme sa biljke možemo i sami prikupiti prije nego što se čahura u kojoj se ono nalazi raspukne a sjeme raspe po zemlji.

Prorijeđivanje prkosa se obavlja kada se mlade biljke dovoljno razviju da se mogu presađivati, obično je to period od kraja maja pa nadalje. Optimalno rastojanje između biljaka je 10 do 15 cm. Problemi sa prkosom mogu da nastanu ako hoćemo da ga iskorijenimo. Za taj proces potrebno je nekoliko godina upornosti, jer sjeme preživljava zimske mrazeve i zadržava klijavost do 4 godine. Prkos je ime dobio upravo zbog te osobine.

Šta zahtjeva prkos?

Prkos se može gajiti u baštama, saksijama, žardinjerama, uz ivičnjake i na svakom drugom mjestu gdje ima dovoljno sunca. To je biljka ogromnih svjetlosnih potreba, pa je za rast i razvoj sunčan položaj od presudnog značaja. Bolje uspjeva na siromašnijem i pjeskovitom zemljištu sa dobrom drenažom i minimalnom količinom vlage uz neobimno zalijevanje za vrijeme vrućina. Prihranjivanje nije neophodno.

Spada u veoma zdrave biljke, otporne na bolesti. Štetočine, najčešće biljne uši, mogu da napadnu prkos ukoliko raste u prekomjerno vlažnoj sredini. Redovnim uklanjanjem procvjetalih cvjetova podstiče se stvaranje novih pupoljaka i njihovo cvjetanje.