• Zaboravljene biljke
  • 07.09.2021. 16:00

Manje poznate činjenice o trnini - otpornoj i robusnoj stablašici

Znanstvenici su u posljednjih 15-ak godina producirali veliki broj istraživanja na temu kemijskog sastava trnine i njene upotrebe u narodnoj medicini. Otkrivene su i neke druge zanimljivosti o ovoj biljci.

Foto: Vesna Mijat
  • 602
  • 130
  • 0

Trnina, Prunus spinosa L. (crni trn, divlja šljiva, trnodrijen, trnovina, trnika, trnavka) stablašica je iz porodice ružovki i jedna od najranijih drvenastih proljetnica u nas. Učestalo je nalazimo na rubovima šuma i u gustom sklopu živica. Otporna je vrsta koja se, osim sjemenom može širiti i vegetativno korijenovim izdancima. Plod je mala ljubičasta koštunica koja se bere tek nakon prvih mrazova. Ne rodi svake godine. Stablo može doživjeti i do 40 godina.

Ljudskoj je zajednici bila poznata još u doba neolitika. Upotrebljava se u narodnoj medicini i prehrambenoj industriji. Njena primjena najraširenija je na području jugoistočne Europe, Azije i sjeverne Afrike, ali biljka je udomaćena i na Novom Zelandu, te i na području Sjeverne Amerike.

U ljudskoj prehrani

Smatra se da je predak današnje šljive. Tradicionalno se upotrebljava u ruralnim sredinama dok je među gradskim stanovništvom danas zaboravljena. Koristi se za izradu sokova, džemova, octa, vina i cijenjenih alkoholnih pića (sloe gin, rakija trnovka). Nekada se od sušenih plodova radilo brašno. U Francuskoj se ponegdje umjesto ukiseljenih maslina mogu jesti plodovi trnine spravljeni na isti način. Zabilježeno je da su se listovi koristili kao zamjena za duhan. Poslastica su plodovi obloženi čokoladom, ali takvima je potrebno prethodno ukloniti košticu. Cvjetovi trnine dio su različitih čajnih mješavina pa i one za mršavljenje. Same bobice su nevjerojatno trpkog okusa koji ne odgovara svima. U kratkom vremenu mogu izvući svu vlagu iz usne šupljine. Moćan su adstringens čije konzumiranje neki opisuju kao osjećaj kada usta napunite vunom ili pamukom. Istovremeno su i prava vitaminsko-antioksidativna bomba.

U narodnoj medicini

U europskoj tradiciji poznata je preko 7.000 godina, primarno kao biljka jestivih plodova, a onda kao ljekovita vrsta upotrebljavana za tretiranje različitih zdravstvenih problema. Ekstrakt cvijeta tradicionalno se koristio za terapiju urinarnog trakta, upala i kao dodatna terapija za kardiovaskularne bolesti. Etnofarmakološki izvori spominju vazoprotektivno, antiupalno, diuretsko, detoksirajuće i spazmolitičko djelovanje cvijeća. Isti izvori spominju upotrebu za crijevne tegobe, probleme dišnog trakta, te srčane tegobe kao miokarditis i aterosklerozu. Plodovi su se koristili za blaga upalna stanja usta i ždrijela, kao i adstringent, a u Europi se spominjalo korištenje za jačanje srca. 

Smatra se da je predak današnje šljive

Tradicionalno, grančice su se  upotrebljavale u južnoj Europi i vjerovalo se da djeluju na snižavanje tlaka. Cvjetovi i posebno peteljke se upotrebljavaju za čaj, sirup, svježi sok ili tinkture za dijareju i anemiju.

Znanstveni dokazi o ljekovitosti

Gotovo svaki dio biljke se može koristiti u ljekovite svrhe. Značajniji aktivni sastojci su polifenoli, uključujući flavonoide, A-tip proantocijanidine, antocijanine, kumarine i fenolnu kiselinu čija se različita kombinacija nalazi u različitim organima ove biljke. U kori i plodu prisutni su tanini i gorke tvari. U sjemenkama postoje cijanogenetski heterozidi. U stabljikama i listovima prisutni su kalcij, kalij i flavonski heterozidi. Plod sadrži pektine, vitamin C i druge bioaktivne sastojke. Koštice su otrovne jer sadrže glikozid amigdalin koji sadrži cijanovodik. Pojedini sastojci trnine, kao flavonoidi pentozidi i dimeri A-tipa procijanidina su rijetki u prirodi. Ova posebnost možda je utjecala na tradicionalnu ljekovitu upotrebu trnine.

Evo zaključaka nekih od provedenih istraživanja:

  • Rane studije daju naslutiti da flavonoidi iz cvijeta smanjuju kapilarnu propusnost i djeluju antiupalno na unutarnje organe životinja, normaliziraju kolesterol u krvi u zečeva, pokazuju spazmolitički efekt u crijevima različitih životinja, i povećavaju amplitudu kontrakcija srca u žabljem srcu.
  • Ekstrakt trnine se pokazao bogat polifenolima koje djeluju antioksidativno i inhibirajuće na neke upalne enzime te je time znanstvenim dokazima podržana upotreba biljke u tradicionalnoj medicini. Ekstrakt cvijeta trnine pokazuje potencijal kao komplementarna terapija patologija vezanih za oksidativni stres i kardiovaksularnih oboljenja. Polifenoli mogu zaštititi stanične i funkcionalne elemente od lipidne peroksidacije, kronične upale, i oksidativnog oštećenja na DNA, što rezultira vazodilatirajuće, vazozaštitno, anti-aterogeno, antitrombocitično, i anti-apoptozno. Jedna druga studija pokazuje da plodovi trnine u usporedbi s gloginjama imaju manji sadržaj vitamina C (najviše dehidroksiaskorbinske kiseline), ali puno veći udio ukupnih fenola. Zbog toga je antioksidativni utjecaj trnine puno jači, iako su obje ove biljke pokazale izrazito korisna svojstva za ljudsko zdravlje.
  • Biljka pokazuje antibakterijska i antikancerozna svojstva vjerojatno zbog sadržaja 11 hidroksicinamata u plodu. I u Hrvatskoj je rađeno istraživanje utjecaja ekstrakta cvijeta trnine na stanice humanog hepatocelularnog karcinoma. Pokusi su potvrdili da je ekstrakt cvjetova trnine toksičan za stanice jetrenog karcinoma u koncentraciji 50–200 μg/mL. Pod upitnikom ostaje potencijalna toksičnost na zdrave jetrene stanice, no definitivno postoji potencijal korištenja trnine kao fitomedicinsko podupiruće terapije. Dodatno, ekstrakt lišća u vodenoj otopini pokazao je antitumorsko djelovanje na maligne stanice: HeLa, K562 i MDA-MB-453.
  • Etanolski ekstrakt pokazuje snažno antimikrobno djelovanje protiv Staphylococcus aureus, Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa i Salmonella abony i antifungalno djelovanje protiv  Candida albicans. Drugi rad potvrđuje da vodeni i alkoholni ekstrakt lišća ima antibakterijska svojstva najbolje vidljiva protiv: B. cereus i E. cloacae. T. viride, P. funiculosum, P. ochrochloron, P. verrucosum var. Cyclopium.
  • Utvrđeno je inhibitorno djelovanje na hemolizu eritrocita.

Rezultati sugeriraju da se listovi mogu koristiti u fitofarmaciji i prehrambenoj industriji, posebice kao antioksidansi.

Trnina i dijabetes

Na pokusu sa štakorima oboljelim od dijabetesa, znanstvenici su pokušali utvrditi antidijabetsko djelovanje te protektivni efekt na jetru i gušteraču. Grupe životinja kojima je dodavan ekstrakt trnine lakše su regulirale glukozu u krvi. Trninom je poboljšana količina izlučenog inzulina. Iako je dijabetes uzrokovao degenerativne i nekrotične promjene, one su ublažene ekstraktom trnine. Dodatno, tretman je poboljšao oporavak β-stanica. Ovo istraživanje sugerira da bi mogli postojati i alternativni načini regulacije visokog GUK-a, a koji je glavna tegoba dijabetesa. Dodatno, njezin ekstrakt može osigurati zaštitu protiv oksidativnog stresa i posljedičnih šteta na jetri i gušterači uslijed dijabetesa.

Hortikultura i pošumljavanje

Trnina nalazi svoju primjenu u pošumljavanju i revegetaciji erodiranih tla. Vegetacijom osiromašeni predjeli još uvijek su dovoljno pogodni za skromne potrebe ove biljke. Sadi se kao pionirsko drvo za sprječavanje erozije i oživljavanje pustopoljina. Dodatno, sadi se za žive ograde, biljne barijere za zaštitu nasada ili kao potporanj za druge vrste. Ponegdje i kao ukrasna hortikulturna vrsta jer je teško uništiva, a ljepota njenih bijelih cvatova u rano proljeće oduzima dah.

Iako je trnina optorna biljka, može biti domaćin oboljenja drugih voćaka 

Raste na rubovima šuma, te se uzgaja u okućnicama. Otporna je biljka koja nema značajnijih neprijatelja, ali može biti domaćin oboljenjima koja napadaju osjetljive voćne vrste kao marelice, šljive, breskve i jabuke. Testiranjima je utvrđeno da trnina može biti domaćin voćnim virusima kao što su: šarka, virus kržljavosti šljive, virus prstenaste pjegavosti, virus klorotične pjegavosti i gljivicama (lat. Taphrina pruni).

Izotonički napitak 

Jedno novije istraživanje je rađeno u svrhu proizvodnje izotoničkog napitka na bazi limunovog soka s dodatkom bobica: maqui (Aristotelia chilensis (Molina) Stuntz), akai  (Euterpe oleracea Mart.) i trnine (Prunus spinosa L.). Uspoređivani su: boje, minerali, fitokemijska identifikacija, ukupni sastav fenola, antioksidativni kapacitet i bioaktivnost u usporedbi s komercijalno dostupnim izotoničnim napitcima. Pokusni izotonici imali su atraktivniju boju, i puno jači antioksidativni efekt.

I krema za sunčanje

Jedno se istraživanje bavilo najboljim načinima izolacije polifenola iz trnine radi testiranja istih kao sastojak krema za sunčanje. Zbog efekta antioksidansa i foto zaštite, ekstrakt ploda trnine  važan je za formulacije tvari za UV zaštitu.

Trnina za kalemljenje

Otporna je na rezidbu. Sveučilište u Novom Sadu radilo je istraživanje o svojstvima pet kultivara marelice uzgojenih na podlozi crvenolisne šljive, a trnina je bila pokusna međupodloga za dvostruko kalemljenje. Dobivene kalemljene voćke imale su prinos kvalitetnih plodova, koji mogu služiti kao moćan izvor fenola.  

Visoki stupanj hibridizacije

Križana s europskom domaćom šljivom (lat. Prunus domestica) tvori hibrid Prunus x fruticans. Ova se vrsta smatra jednim od predaka europske šljive zajedno sa crvenolisnom šljivom (lat. Prunus cerasifera).

Korisni pigmenti iz trnine

Neki su narodi već u prošlosti poznavali pigmente iz trnine. Kora je davala crvenosmeđu boju za vunu i lan, a plodovi crvenu. Danas bi se mogla upotrebljavati kao važan izvor prirodnog pigmenta za slastičarsku i pekarsku industriju. Antocijanini mogu biti zdrava alternativa toksičnim crvenim bojama. Iako oni nisu baš stabilne komponente jer lagano degradiraju prilikom termičke obrade, izlaganja svjetlosti i dužeg skladištenja, jedno je istraživanje utvrdilo da su antocijanini iz trnine prilično stabilni i stoga pogodni kao bojila u prehrambenoj industriji.

Drugi je rad uspoređivao djelovanje prirodne boje iz kore ljubičastih smokava i trnine za upotrebu u izradi glazure za krafne. Trnina je dala intenzivniju boju, ali nakon 24h obje boje su izgubile intenzitet. Jače antioksidativno i antimikrobno djelovanje je uočeno i kod korištenja smokvine i trninine boje u usporedbi s dostupnim komercijalnim bojilima. Zaključak je da su oba sastojka potencijalni kandidati za proizvodnju prirodnih bojila.

Vegetativno razmnožavanje

Prunus spinosa L. čini sukcesijsku fazu od trajnih travnjaka prema šikari i šumarku. U zapadnoj Rumunjskoj je jako učestala vrsta teška za kontroliranje jer se lako vegetativno razmnožava iz korijenja. Učestala pojava ove vrste na nekim bivšim travnjacima je u uskoj vezi sa smanjivanjem stočnog fonda. U Rusiji je rađeno istraživanje kojim je potvrđeno da korijen trnine preživljava stepske požare i pušta nove izdanke nakon vatre što ovu vrstu čini skoro otpornom na vatru.

Ekstrakt ploda može se koristiti kao prirodno bojilo 

Drvo joj je pogodno za stvaranje kvalitetne vatre jer sporo gori. Dodatno, stvara značajnu količinu topline uz malo dima.

Stanište za ptice i divlje životinje

Znanstvenim radom je utvrđeno da je guštik trnine omiljeno sklonište za divlje svinje i jazavce. Rusi svračak, ptica pjevica i mesožder u središnjoj se Italiji prema jednom istraživanju učestalo gnijezdi u trnini. Uz mnoge druge vrste, poznato je da  i strnadica žutovoljka voli boraviti u njezinu grmu. U Velikoj su Britaniji grmolike biljke u živicama (trnina, šipurak, glog, bršljan, kupine i bršljan) izvor nektara i peluda za oprašivače kroz veći dio godine. Plodovi ovog bilja kvalitetan su zimski izvor hrane za neke ptice i male sisavce.

Štap za hodanje

Ravne grane su se tradicionalno upotrebljavale za izradu štapova za hodanje i raznih palica. U britanskoj vojsci, štapove od trnine su nosili časnici Irskog kraljevskog puka, a ta tradicija se i danas njeguje u zemljama Commonwealth-a.

Trnina je naša autohtona, otporna, robusna stablašica koja je u povijesti imala daleko veću ulogu u životu ovdašnjih stanovnika nego što je ima sada. Danas smo svi bombardirani podacima o egzotičnoj i ekstravagantnoj superhrani. Marketinške kompanije stvaraju nove trendove i umjetno kreiraju nove potrebe potrošača. Ponekad je dovoljno samo okrenuti se oko sebe i pronaći sve što vam treba za zdrav i kvalitetan život.


Tagovi

Prunus spinosa Trnina Karcinom Dijabetes Antibiotik Narodna medicina Tradicionalna medicina Ljekovitost


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Vesna je agronom po struci koji iza sebe ima bezbroj različitih poslova i još ju toliko drugih interesira. Ima: koke, koze, plastenik s povrtnicama, košnice, voćnjak. Ne želi odati koliko godina ima. Njezin je moto: “Jedini neuspjeh u životu je ne pokušati!” Vesnina neispunjena želja je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednog proizvođača.

Izdvojeni tekstovi

KLUB

Sve je veći trend povratka tradicionalnoj, domaćoj hrani s naših polja, a koju nam mogu osigurati obiteljska poljoprivredna gospodarstva... Čitajte uskoro na Agroklubu sve o tajnama pravljenja zimnice !