• Cvjećarstvo
  • 25.06.2019. 07:30
  • Banjalučka regija, Republika Srpska, Piskavica

Kovačevići prepoznali potencijal cvjećarstva: To nije samo ukras već i izvor prihoda

Dubravka Kovačević kaže da cvijeće traži mnogo ljubavi, pažnje i posvećenosti, a zauzvrat daje mir njenoj duši i odličan izvor prihoda za kućni budžet. Na ideju da se počne proizvodnjom cvijeća Dubravka nije došla preko noći već je ona u njoj tinjala jako dug

Foto: Snježana Karić
  • 348
  • 66
  • 0

Dubravka Kovačević iz Gornje Piskavice, opština Banjaluka, već četiri godine se bavi proizvodnjom cvijeća u plastenicima, po čemu je s vremenom postala prepoznatljiva u cijeloj banjalučkoj regiji.

Bilo da želite cvjeće za svoj vrt ili balkon, trajnice ili jednogodišnje bilje sa žutim, plavim, rozim, crvenim ili možda ljubičastim cvjetovima -  sve to možete naći u rasadniku "Kovačević" tokom cijele godine.

Dubravka kaže da cvijeće traži mnogo ljubavi, pažnje i posvećenosti, a zauzvrat daje mir njenoj duši i odličan izvor prihoda za kućni budžet. Na ideju da se počne proizvodnjom cvijeća Dubravka nije došla preko noći već je ona u njoj tinjala jako dugo.

Od prodaje tuđeg cvijeća do vlastite proizvodnje

"Deset godina sam prodavala tuđe cvijeće bilo na pijaci ili u cvjećari, i s vremenom sam postala svjesna da bi bilo bolje kada bih počela proizvoditi cvijeće i prodavati ono što sa sama uzgojila, a ne neko drugi. S obzirom na to da mi je sin u međuvremenu upisao srednju poljoprivrednu školu, to je samo ubrzalo moju odluku da pokrenem vlastitu proizvodnju. Bila sam svjesna da je danas teško naći posao, pa sam razmišljala da pokretanjem proizvodnje na našem imanju odmah i njemu obezbjedim posao", započinje svoju priču Dubravka.

grf
Dubravka kaže da cvijeće traži mnogo ljubavi, pažnje i posvećenosti

Ona ističe da je prvo krenula sa malo proizvodnjom, te ju je s vremenom širila i danas u ponudi ima tridesetak vrsta cvijeća. Porodica se odlučila na proizvodnju proljetnjog i ljetnog cvijeća, koje uzgajaju u plastenicima površine od oko 300 kvadrata.

Dubravka poručuje da prilikom pokretanja proizvodnje nikada ne treba odmah ići na velike količine, već krenuti sa malima i postepeno obezbjeđivati tržište i upoznavati se sa kulturama koje uzgajate.

"Svaka biljka traži nešto drugo i potrebno je prvo da se upoznate sa njima, pa tek onda da se proširujete. Bitno je i da unaprijed obezbjedite tržište, jer šta vam vrijedi ako imate mnogo proizvoda, a nemate to kome prodati", kaže Dubravka.

Neko na odmor, a Dubravka u plastenik

Ona dodaje da posla u plastenicima ima tokom cijele godine jer već u jesen počinju pripremati proljetno cvijeće, a kada je ono spremno za prodaju, na red dolaze pripreme za uzgoj jesenjeg cvijeća.

Dubravka ističe da svo cvijeće prodaje na tržnici u Banjaluci, ili na kućnom pragu. Kovačevići su se odlučili isključivo za maloprodaju, a Dubravka ističe da joj prednost u prodaji daje činjenica da u ponudi ima veliki izbor cvijeća.

"Imam više vrsta cvijeća, a manju količinu, pa zato uspijem sve da prodam. Da sam se opredjelila na samo tri ili pet vrsta cvijeća, tu količinu bih teško prodala. Bolje imati raznovrsnu ponudu, a manju količinu, nego obrnuto", otkriva nam Dubravka kojoj u poslu pomaže cijela porodica.

Sin Stefan, koji je u međuvremenu završio srednju školu i stekao zvanje poljoprivrednog tehničara, postao je Dubravkina desna ruka u proizvodnji. Njen suprug Slobodan i kćerka Milica takođe pomažu u plastenicima, ali je većina posla ipak na Dubravkinim leđima.

gf
 Danas u ponudi imaju tridesetak vrsta cvijeća

Naša sagovornica kaže da cvijeće morate voljeti ako želite da ga uzgajate, jer u suprotnom nema uspjeha. Posao je zahtjevan, pa Dubravka kada nije na pijaci, gdje svakodnevno prodaje cvijeće, onda je u plastenicima - čisti saksije, čupa korove, pregleda listove, presađuje, sadi, slaže i preslaguje.

"Svaka saksija mora biti čista i uredna. Nema spavanja, niti odlaska na odmor. Neko na more, a ja u plastenik i tako cijelu godinu. Mnogo vodim računa o higijeni jer tako štitim cvijeće od bolesti. U plastenik ulazi samo moja porodica, a ono što ne prodam na pijaci ne vraćam u plastenik jer ne želim da unesem neku bolest i zarazim cijeli plastenik. Perem svaku tacnu i saksiju, te obavljam dezinfekciju plastenika. Koristim zdravu zemlju i orginalne sadnice, i ne unosim ništa strano u plastenik bez prethodne dezinfekcije", objašnjava Dubravka.

Zimi lože vatru svaka dva do tri sata

Dodaje da je posebno teško zimi jer u plastenicima lože vatru, pa im nema spavanja po cijeli dan i noć, s obzirom na to da se vatra loži na svaka dva do tri sata.

Ipak, Dubravka poručuje da joj nije teško jer uživa u svom cvijeći i ne bi ga mijenjala za nijedan drugi posao. Biznis je pokrenula sama, svojim sredstvima i bez pomoći države, te je stoga još više ponosna na svoj rad.

Dubravka, međutim, ovaj posao ne bi preporučila svojoj djeci jer kaže da je cvjećarstvo koliko god je lijepo, toliko i rizično. Dodaje da preko noći možete da izgubite bukvalno sav posao.

"Nikada ne znate šta će vam se desiti, odnosno da li će naići oluja i uništiti vam plastenike ili da li će se uvući neka bolest i uništiti vam cijelu sezonu. Može naići bolest i zbog jedne biljke da ostanete bez svih biljki u plasteniku. Ukoliko nemate neki dodatni izvor sredstava kojim bi pokrili eventualne gubitke, onda ne trebate da ulazite u ovaj posao", poručuje Dubravka


Fotoprilog


Tagovi

Dubravka Kovačević Rasadnik Kovačević Gornja Piskavica Cvjećarstvo Plastenici


Autorica

Snježana Karić

Snježana Karić

Snježana je diplomirana novinarka, komunikologinja sa dvadesetogodišnjim radnim iskustvom u medijima u BiH. Aktivna je članica Udruženja BH novinari i velika zaljubljenica u prirodu i ljekovito bilje. Uživa da fotografiše svijet oko sebe, putuje i isprobava dobra vina.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi