Zehrina Spahić iz Kalesije se prije četrnaest godina posvetila vrtlarstvu, a zatim je otkrila vrtlarenje u skladu s prirodom i formirala šumu hrane na imanju.
Zehrina Spahić iz Kalesije je sugovornica od koje možete mnogo naučiti o suživotu čovjeka i prirode. Njena želja da za svoju porodicu obezbjedi zdravu hranu potakla je ovu vrijednu ženu da se prije četrnaest godina posveti vrtlarenju. Na početku je to bila klasična bašča sa oranjem, frezanjem i okopavanjem, ali je Zehrina vremenom sticala sve više znanja o uzgajanju biljaka na prirodniji način.
Početkom 2015. godine po prvi put se susreće sa imenom Masanobu Fukuoke, japanskog farmera, mikrobiologa i autora knjiga o prirodnoj poljoprivredi. Ovaj mikrobiolog je shvatio štetnost pesticida u voću i povrću, a zbog toga je napustio posao i okrenuo se prirodnoj poljoprivredi, bez oranja i kopanja, malčiranju.
"Tada sam shvatila zašto je moj vrt bio svake godine sve lošiji iako sam više torila stajnjakom. Oranjem, frezanjem ubijala sam život u zemlji i remetila stanište miliona zemljišnih mikroorganizama koji su zapravo bili od pomoći mojim biljkama. Tražeći na internetu više o Masanobu Fukuoki upoznala sam permakulturu i uzgajanje hrane u skladu sa prirodnim okruženjem. To me navelo da u Njemačkoj pohađam kurs "Uvod u permakulturu". Od tada se trudim da što više saznam i da što više živim u skladu sa prirodom, uzgajama biljke bez pesticida, oranja, kopanja. Planiram da položim kurs permakulturnog dizajna", objašnjava Zehrina.
Zehrina je te godine tokom proljeća primjenila u svom vrtu naučeno, formirala uzignute gredice i druge elemente koji su njen vrt vratili prirodi. U jesen je posadila voćke na parceli od 1.600m² i počela formirati uzdignute gredice. Krajem 2016. godine kupila parcelu u selu Dubnica, a sljedeće godine je tu posadila voćne sadnice.
"Cilj mi je da stvorim šumu hrane koja će biti laka za održavanje, a jaka i stabilna bez pesticida i mineralnih đubriva. Biljke u šumi hrane se međusobno podržavaju, nadopunjuju, đubre i štite. Sadila sam pretežno autohtone voćne vrste i sorte, jer su one otpornije i dugotrajnije. Nigdje nisam posadila istu vrstu jednu do druge, zbog sprečavanja širenja bolesti i nametnika. Između voćnih vrsta sa visokim stablom posadila sam manje voćke kao što su breskve, višnje, domaće šljive, kruške (junska ljepotica), mušmula. One su i kratkotrajnijeg vijeka. Izmedju toga je u toku sadnja još nižeg sloja grmolikih voćnih vrsta (ribizla, ogrozd, mongolska i ruska borovnica, aronija, josta, kupina)", rekla je Zehrina.
Više fotografija Zehrinine šume hrane pogledajte u galeriji ispod teksta.
Svjesna koliko je štetno sve što se kupuje uzgojeno na konvencionalan način, koliko je narušena prirodna ravnoteža, zapitala se kakvu hranu će da jedu njena djeca i djeca njene djece, da li će biti zdravih oranica, zdrave hrane.
Kako kaže predavačica u Njemačkoj: "Zemljišta (oranice), naša životna osnova, su smrtno bolesne (Die Böden - unsere lebensgrundlage - sind tod krank)."
Spoj prirode i znanja omoćuje nam da sačuvamo naše zemljište kao najvrijedniji poklon budućim generacijama. Zehrina u svojoj šumi hrane koristi stara znanja, ali i pomno promatra prirodu. Gavez, koji je bogat makro i mikro elementima, koristi se za malč ili za pčelinju pašu. Mnoge biljne vrste imaju pozitivan učinak na posađene voćke. Naša sagovornica je primijetila da kopriva doprinosi zdravlju voćaka, da hren štiti trešnje i breskve. U blizini voćnih stabala posadila je grožđe i mini kivi issai da se penju uz krošnje. Za malč je na velikoj parceli koristila sijeno, a na maloj većinom živi malč (divlje jagode). Kao azot fixatore zasadila je višegodišnju lupinu, cytisus (žutilovku), smokve, a u planu su još eleagnus, joha. Počela je da sadi dud i zovu u svrhu malčiranja, jer su njihovi listovi puni minerala. Zasadila je i nekoliko stabala kestena, koji u slučaju potrebe mogu da zamijene žitarice.
"Moram reći da je to tek početak, ali sam veoma zadovoljna. Na manjoj parceli već sam brala breskve, nektarine, kupine, ribizle, ogrozd, aroniju, sibirsku i mongolsku borovnicu, smokve, kruške (junska ljljepotica), divlje jagode. Kalemljeni orah je počeo da donosi plodove. Cilj mi je da više ne đubrim vrt, osim malčiranja biljkama koje sam posadila baš u tu svrhu. List i rezidbeni materijal nigdje ne iznosim, nego samo bacam ispod. Veoma je bitno vraćati zemlji oduzeto. Drvenasti malč uz voćke je poželjan da bi se gljivice što prije naselile i počele sa svojim djelovanjem. Biljke žive u simbiozi sa gljivicama i bakterijama. Kao što je za čovjeka bitan zdrav i jak mikrobiom, tako je i za biljku", objašnjava naša sagovornica.
Kako kaže predavačica u Njemačkoj: "Zemljišta (oranice), naša životna osnova, su smrtno bolesne (Die Böden - unsere lebensgrundlage - sind tod krank)."
Između voćnih stabala veliki je broj višegodišnjih vrsta povrća, začinskog i ljekovitog bilja, cvijeća. Jednogodišnje vrste su svoje mjesto pronašle na uzdignutim gredicama. Jedan dio biljaka se sam zasijava, dok se drugi dio uzgaja iz rasada.
Zemlja je živi organizam kojeg treba štititi i hraniti, a ona će onda hraniti naše biljke. Što je više života u zemlji to će našim biljkama biti bolje. Što je hrana koju jedemo prirodnija, to je naš imunitet jači, naše zdravlje bolje.
"Nisu svi organizmi u zemljištu štetočine. Npr. na jednog štetnog insekta dođe 400-1.700 korisnih ili neutralnih insekata. Ako na našim imanjima stvorimo bioraznolikost, ako dovedemo što više života ispod i iznad zemlje, dobijamo jedan stabilan sistem koji se samoreguliše. Pesticidi ne samo da nisu potrebni, nego na duže staze donose ogromnu štetu biljci, zemljštu i cijeloj planeti. Često čujem o izumiranju životinja, a samo ova dva podatka su dovoljna da dovedu na razmišljanje "da je 90% divljih pčela izumrlo, da je u samo u zadnjih 30 godina izumrlo 60% ptica". Ako uništimo sve oko sebe, onda uništavamo i sebe.
Zato zastanimo i pronadjimo put nazad prema našim bližnjim: čovjeku, životinji, biljci, zemlji. Sve je tu sa nekom svrhom i sve je međusobno povezano. Planeta je jedan organizam i ne remetimo red na njoj", poručuje nam Zehrina za kraj.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica