Zaoravanje zelene gnojidbe - evo 4 stvari na koje trebate paziti

Jedan od načina poboljšavanja kvaliteta zemljišta je sjetva i zaoravanje zelenišnog đubriva, što povećava sadržaj organske materije, azota i drugih minerala i raznih korisnih materija.

Koje su prednosti?

Izborom biljnih vrsta koje zasijavamo možemo odrediti tok poboljšanja. Svima je poznato da mahunarke imaju sposobnost azotofiksacije i da obogaćuju zemljište sa azotom. Spor proces razgradnje i oslobađanja azota pogoduje usjevima. U većini slučajevi ovakvi usjevi sprečavaju rast korova. Žitarice, poput raži, potiskuju određene vrste, poput djeteline.

Redovnim zaoravanjem poboljšava se struktura zemljišta, postaju rahlija, povećava se sadržaj organskih materija, poboljšava aeracija i drenaža. Cvjetne vrste privlače korisne insekte, pčele i bumbare, ali i insekte koji se hrane štetnim vrstama, kao što su lisne uši. Preko zime pokrivaju površinu zemljišta i smanjuju eroziju i do 30 posto.

Na šta treba obratiti pažnju prilikom zaoravanja?

Ako redovno obavljate zasijavanje i zaoravanje zelenišnog đubriva pazite na plodored i rotaciju usjeva. Nikada poslije glavnog usjeva ne zaoravajte biljke iz iste porodice. Tako ćete obezbijediti uslove za povećanje populacije štetočina i povećati pritisak prouzrokovača oboljenja. Mijenjajte biljne vrste, jer vam je cilj da prekinete lanac prezimljavanja štetnih organizama. Obratite pažnju na kupusnjače i neke mahunarke, jer mogu biti prenosioci sklerotinije.

Biljne vrste se zaoravajiu kad imaju bujnu zelenu masu, prije cvjetanja, a neke sa mladim, tek formiranim plodovima. Ne smiju da formiraju sjeme, jer dolazi do samozasijavanja, posebno u slučaju uljarica i heljde.

Potrebno je da poznajete vrstu koju koristite. Žitarice mogu formirati visoku nadzemnu masu što može biti problem kada ih zaoravamo. Zbog toga to radimo kada su niže ili se prethodno obavi obrada, a jedan od načina je tarupiranje. U sučaju kupusnjača potrebno je ravnomjerno rasporediti biljni materijal po površini zemlje.

Na sjetvu gajenih kultura treba pričekati najmanje dvije do tri sedmice. U ovom periodu su intenzivni procesi razgradnje, truljenja, a minerali i korisne materije još uvijek nisu dostupni sledećem usjevu. U zavisnosti od uslova, svježa masa usvaja vodu, minerale i razna jedinjenja, jer su neophodni za razgradnju. Procesi su intenzivniji što je veća količina zelene mase zaorana. Izlučuju alelopatske materije koje inhibiraju (sprečavaju) klijanje, nicanje i rast zasijanih kultura.