Praksa je pokazala da se godinama unazad smanjuje stočni fond, a samim tim sve je manje i stajnjaka, ali i radne snage. Iako je goveđi sinonim za stajnjak uopšte, u upotrebi je i peradarski, često peletirani. Njihova upotreba je jednostavna, fizički lakša, a ni jedan ni drugi nemaju štetne primese poput sjemena korova.
Upotreba stajnjaka za đubrenje zemljišta od velikog je značaja za održavanje plodnosti. U pitanju je prirodno-organsko đubrivo kojim se popravljaju njegova fizička, hemijska i biološka svojstva. Stajnjak je bogat organskim materijama i sadrži neophodne elemente za rast i razvoj biljaka, mješavina je čvrstih i tečnih stočnih ekskremenata i prostirke, odnosno slame, koja takođe spada u organske materije. Izuzetno je bogat mikroorganizmima i ima produženo dejstvo koje može da traje i do tri godine.
Sa svim svojim osobinama primjenjuje se u intenzivnoj, ekstenzivnoj, naročito u organskoj ili hobi proizvodnji na malim površinama. Stručnjaci, ali i proizvođači, često znaju reći da je to je najmanje što možemo vratiti našoj zemlji, u znak zahvalnosti za ono što ono nama pruža, a to je hrana.
Miloslav Časar iz Erdevika u Srbiji, praktikuje upotrebu peradarskog đubriva. Nekoliko godina unazad svježi stajnjak zamijenio je peletiranim koga sam pravi, proces kako kaže nije jednostavan, treba dosta fizičkog rada, ali se isplati.
"Peradarski stajnjak mora biti dobro prosušen, odnosno suh, može uspješno da se suši na suncu nekoliko dana, a onda ide u mašinu, to je neka vrsta drobilice gdje se melje, usitnjava. Ovaj stajnjak sadrži izmet, prostirku, slamu ili piljevinu, perje i prosutu hranu. Ubacujem ga u mašinu za peletiranje i tako dobijam pelet veličine dva do tri centimetra prečnika do šest milimetra", kaže Časar objašnjavajući da se goveđi pravi na isti način samo što mora da odstoji od sedam do 12 mjeseci da bi se dobio zgorjeli stajnjak.
Peletiranjem stajskog đubriva količina vlage se u njemu spušta na nivo ispod 20 posto, a ova đubriva su u posljednje vrijeme popularna kod ljudi koji imaju voćarske zasade, u povrtlarstvu i ekstra je gnojivo za sve saksijsko bilje.
"Kada je u pitanju prihrana voća ja praktikujem da đubrivo stavim tako što ga 20 cm odmaknem od stabla, a najbolje je da se stavi pet centimetra dubine u zemlji. Prilikom sadnje krompira ja stavljam 100 grama po kućici", rekao je naš sagovornik objašnjavajući da se podrazumijeva navodnjavanje s obzirom da voda dovodi do bubrenja i natapanja peletirang stajnjaka i otpuštanja hranljivih materija.
Treba napomenuti da se kokošije đubrivo odavno koristi, ima dosta za biljke lako pristupačnog azota, kalijuma, kalcijuma, mangana, magnezijuma, fosfora i ima produženo djelovanje i do četiri naredne godine.
"Peletirano kokpšije đubrivo sve više koristim. Jednostavno je za upotrebu i nema karakterističan miris. Najoptimalnja primjena je u količini od 100 do 300 grama po metru kvadratnom. Prošle godine imao sam zdrav, ukusan i do jednog kilograma težak paradajz, naravno uz peletirano kokošije đubrivo i redovno zalivanje prinos i drugih kultura je veći", rekao je naš sagovornik.
Stručnjaci kažu da kokošije đubrivo može povećati prinos i do 40 posto, biljke ga lako usvajaju, a tako se podstiče bolje cvjetanje i formiranje plodova, utiče na proces fotosinteze, samim tim ubrzava sazrijevanje, a biljake đubrene ovim đubrivom lakše podnose sušu. Najčešće ima četiri do pet posto azota, tri do četiri posto fosfora, četiri do pet posto kalijuma.
Nijemac zacijenio mašinu, pa je Bosanac sam napravio: Proizvodi gnojivo od ovčije vune
Treba napomenuti da peletirano, kako goveđe, tako i kokošije đubrivo, nema štetne primjese kao što je sjeme korova, jaja i larvi štetnih insekata, kao i patogenih mikroorganizama, izazivača bolesti i nema opasnosti da se raširi po njivi. Upotreba je laka i jednostavna poput korištenja mineralnih đubriva.
Tagovi
Autorica