• PPG Mira Drobnjak
  • 01.12.2016. 12:00

Ljubav i tradiciju pretočila u eko proizvode

Na malom porodičnom gazdinstvu Mira Drobnjak nudi vrhunske likere i rakije iz vlastite proizvodnje, kvalitetne đemove, slatko, kompote, prirodne sokove, ajvare, te druge domaće proizvode, uključujući domaći med te razne druge pčelinje proizvode, ali i sjajnu tradicionalnu trpezu.

  • 2.341
  • 570
  • 0

Kada je prije dvije godine otišla u penziju, Mira Drobnjak iz Kozarske Dubice, odlučila je da ne sjedi skrštenih ruku, već da na najbolji način iskoristi prirodne ljepote svog rodnog zavičaja, lokalnu tradiciju i vještine koje posjeduje. Za veoma kratko vrijeme oživila je porodično imanje u selu Veliko Dvorište na kojem stvara tradicionalne delicije od šumskog voća, ekološki uzgojenog domaćeg voća i povrća, ali i raznog već zaboravljenog samoniklog bilja.

Široka lepeza proizvoda

Potaknuta ljubavlju prema rodnom zavičaju, ova vrijedna domaćica, trudi se da te emocije prenese i na svoje sugrađane, ali i sve putnike namjernike željne mira i seoskog ugođaja. Pored predivnog seoskog ugođaja, na ovom malom porodičnom gazdinstvu domaćica svojim posjetiocima nudi vrhunske likere i rakije iz vlastite proizvodnje, kvalitetne đemove, slatko, kompote, prirodne sokove, ajvare, te druge domaće proizvode, uključujući domaći med i razne pčelinje proizvode, ali i sjajnu tradicionalnu trpezu.

Mira Drobnjak (prva lijevo) na svom porodičnom gazdinstvu

Smješten na šumovitom brdu na tromeđi između Kostajnice, Kozarske dubice i Prijedora, ovo malo porodično gazdinstvo predstavlja pravi raj za ljubitelje prirode, i onih koji traže odmor od gradske vreve, rokova i stresa na poslu.

"Ne koristim nikakva hemijska sredstva, niti neke hibridne vrste voća i povrća, već isključivo radim proizvode od naših tradicionalnih sorti, koji se mogu naći u prirodi ili na našem imanju. Posjedujem plastenik u kojem uzgajam povrće od kojeg pravim ukusne ajvare i salate, dok za likere, rakije i ostale delicije, koristim voće iz našeg voćnjaka ili šume, kao i pojedino samoniklo bilje, koje berem u našem potkozarskom kraju", priča ona.

Hobi pretvoren u biznis

Ističe da je rodni kraj napustila veoma rano, vođena prvo obrazovanjem, a kasnije i karijerom. Radni vijek je provela u Zagrebu gdje je radila kao medicinski radnik, ali svoj rodni kraj nikada nije zaboravila.

"Dolazila sam na imanje vikendom kako bih pomagala pokojnoj majci. Negdje 2005. godine počela sam iz hobija da uzgajam pčele na našem imanju, i da pravim odličnu domaću medicu. Pošto sam radila, nisam imala vremena da se potpuno posvetim imanju, i proširim asortiman proizvoda. Pravila sam razne delicije, ali samo za sebe i užu familiju. Sve se promijenilo 2014. godine kada sam otišla u penziju i shvatila da ću sada imati dovoljno vremena da se posvetim imanju i poslovima, koji su do tada bili samo hobi", ističe.

Dodaje da je u međuvremenu uspjela da svoje domaće proizvode plasira, kako na tržištu BiH, tako i u regionu, učestvujući na raznim međunarodnim sajmovima na kojima je dobijala priznanja za vrhunski okus i kvalitet. U međuvremenu je proširila i svoj pčelinjak, pa tako danas ima čak 40-ak košnica iz kojih dobija vrhunski med. Drobnjakova kaže da se proizvodi, koje pravi, za sada mogu nabaviti samo na njenom porodičnom imanju ili na sajmovima koje obilazi, jer je ponuda ograničena.

Ograničena ponuda

Razlog za ograničenu ponudu, kako pojašnjava, je taj što se isključivo oslanja na prirodu i vlastitu proizvodnju. Nije stoga ni čudo što na neke proizvode morate čekati i do dvije ili tri godine, dok ih ponovo ne napravi, kao što je, na primjer, slučaj sa ukusnim delicijama od brekinje.

Bogata paleta domaćih likera i rakija

Riječ je o samonikloj biljci, koja raste na drveću u potkozarskim šumama i jako je teško doći do njegovih plodova, a i kada se naberu, domaćica od njih može napraviti samo par litara likera, kompota ili đemova. Pored navedenog, plod brekinje je tradicionalno i neizostavan sastojak turšije potkozarskog kraja, dok se sušeni plodovi koriste za čaj ili kompot.

"Isti slučaj je i sa oskorušom, jer je jako teško doći do njenih plodova. Moj brat je na našem imanju zasadio drvo oskoruše, brekinje i još nekih vrsta, kojima prijeti izumiranje, ali plodovi koje dobijemo su ograničeni i nisu namjenjeni za komercijalne svrhe", priča Mira, koja trenutno u svojoj ponudi ima preko 13 vrsta likera, četiri vrste domaće rakije, bagremov i livadski medi, te širok spektar drugih domaćih slatkih i slanih asortimana.

Ovo porodično gazdinstvo i njena domaćica predstavljaju rijetku uspomenu na ne tako davna vremena, a njihov pokušaj očuvanja bogate istorije, kulture i tradicije potkozarskog seljaka, razlog je više da svratite u ovaj kraj i odmorite dušu.

Očuvanje autohtonih vrsta

Mirin brat Milanko Burazor, već godinama na njihovom porodičnom imanju sadi isključivo autohtone vrste voća, kako bi ih sačuvao od zaborava i izumiranja. S ponosom kaže da danas na imanju, pored brekinje i oskoruše, imaju i oko šest autohtonih vrsta jabuka, a isto toliko i krušaka.

"Na ovaj način želimo da damo svoj doprinos u očivanju domaćih autohtonih vrsta, koje su vijekovima uzgajane u našem kraju. Ljudi se sve više okreću hibridima i nekim novim vrstama za čiji uzgoj su prinuđeni da koriste vještačka đubriva i raznu hemiju. Na taj način ne samo što zagađuju tlo, već truju sebe i druge", kategoričan je Burazor.

Magazin "Agro Planeta"


Fotoprilog


Tagovi

Mira Drobnjak Pčele Šumsko voće Voće i povrće Samoniklo bilje Kozarska Dubica


Autorica

Snježana Karić

Snježana je diplomirana novinarka, komunikologinja sa dvadesetogodišnjim radnim iskustvom u medijima u BiH. Aktivna je članica Udruženja BH novinari i velika zaljubljenica u prirodu i ljekovito bilje. Uživa da fotografiše svijet oko sebe, putuje i isprobava dobra vina.