• Zaštita lijeske
  • 23.04.2016. 08:00

Kako se riješiti ljeskotoča na prirodan način?

Smatra se da su izravni gubici od ishrane larvi jezgrom lješnjaka manji od posrednih šteta koje nastaju zbog naknadnog razvoja uzročnika truleži plodova.

Foto: SteveMcBill/Bigstockphoto
  • 612
  • 54
  • 0

Ljeskotoč je najpoznatiji štetnik lijeske jer uzrokuje "crvljivost" i otpadanje plodova. Riječ je o insektu kornjašu iz porodice pipa kojeg nazivaju i lješnjakov surlaš, veličine 6-9 mm, crvenkastosmeđe boje, pokrivenom finim žutosivim dlačicama. Ima glavu produljenu prema naprijed (dugačko, usko i zakrivljeno rilo) na vrhu kojeg se nalazi usni ustroj. Pomoću rila duboko prodire u plodove. Ima jedno pokoljenje godišnje. Odrasli se insekti pojavljuju od početka maja do augusta. Ženke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajući male rupice u lišću, a poglavito bušeći mlade tek zametnute plodove koji otpadaju. U stadiju rasta i "debljanja" plodova lijeske ženke pomoću rila pojedinačno odlažu jaja, tako da se ne vidi ubodno mjesto.

Larve izgrizaju jezgru lijeske

Nakon 5-9 dana iz odloženog jaja se razvija larva koja izgriza jezgru i puni plod izmetom. Bjelkaste je boje, s tamnijom glavom, bez nogu i naraste do 16 mm. Razvoj larve traje 25-32 dana. Napuštaju plodove kroz sitne rupice i spuštaju se na zemlju. U zemlji ispod lijeske se zapredaju u kokon, gdje prezimljuju. U proljeće se zakukulje i početkom maja se pojavljuju prvi odrasli kornjaši.

Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za infekcije različitim gljivičnim bolestima ((Monilinia, Botrytis, Fusarium, Nematospora), posebno ako krajem maja i početkom juna bilježimo učestalo kišno razdoblje. U takvim je uvjetima zabilježeno propadanje više od 50% uroda lijeske zbog razvoja truleži plodova. Preporučuje se krajem maja ili početkom juna koristiti neki od bakarnih fungicida, pripravci Bordoška juha Caffaro 20 WP i Neoram WG.

Ljeskotoč simptomi - svaki zaraženi lješnjak probušen je malom rupom širine 1-2 mm, a ljuska je prazna. Uzročnik tog stanja je ljeskotoč (Balaninus nucum) koji u mladi plod polaže jaje. Larva se hrani mesom lješnjaka, a ljuska postaje sve tvrđa. Izlazi iz ploda kako bi se razvila u kukuljicu, i to tako da probuši ljusku i padne na tlo.

Liječenje - insekticidi su neučinkoviti zbog tvrdih ljuski lješnjaka. No budući da se larve razvijaju u kukuljice u tlu i to na dubini od samo nekoliko centimetara, dubokim prekopavanjem oko baza zaraženog stabla zakopat ćete ih dublje i uništiti.

Mjere suzbijanja štetnika

Borbu protiv ljeskotoča trebamo intenzivno voditi od početka maja pa sve do kraja juna. Od preparata treba upotrebljavati: Baturad, kalijev sapun i macerat ljute paprike. Macerat ljute paprike: Koriste se ljute feferon paprike koje imaju veliki ljutinu ili koje su bogate dušikom i uljem kao i kapsicinom (alkaloidom).

Priprema macerata od paprike
Količina: 200g suhog macerata na 100 lit vode.
Upotreba: direktno na biljke sve vrijeme u vegetaciji bilo prskanjem ili nanošenjem suhog macerata.

Zaštita se provodi uklanjanjem zaraženih dijelova biljke (grana) i primjenom fungicida na bazi bakra (Champion tekući, Bordoška juha) prije i na samom početku kretanja vegetacije u vrijeme otvaranja pupova. Ako je potrebno može se provesti i jedno tretiranje potkraj ljeta (do 0,2% koncentracije bakra i krajem jeseni sa punom dozom bakra).

Rok prskanja: sredina maja - kalijev sapun, krajem maja, početkom juna - kalijev sapun, macerat ljute paprike, feromoni; juni Eko rast i bio mit, Sumporne.

Za suvremenu proizvodnju lješnjaka potrebne su sorte sa sljedećim svojstvima: da obilno i redovito rađaju, da rano prorode, da im je dobra kvaliteta plodova, da plodovi lagano ispadaju iz omotača kako bi se mogla mehanizirati berba i sniziti troškovi proizvodnje, da su otporne prema bolestima i štetnicima, da su bujnog rasta i da su im krošnje dobro razgranate, da im muške i ženske inflorescense cvatu u isto vrijeme (homogamija), da su bar dijelom autofertilne ili dobro interfertilne.

Bolesti lijeske i kako ih suzbiti

Najčešće bolesti koje se javljaju na lijeski su:

  • pepelnica
  • bakterijska palež
  • bakterijski rak

Na lijeski mogu doći dvije vrste bakterioza, ali su simptomi dosta slični. Jedna bakterioza se naziva bakterijska palež (Xanthomonas arboricola pv. Corylina), a druga bakterijski rak (Pseudo-monas syringae pv. Avellanae). Simptomi se očituju na svim dijelovima biljke u obliku tamnih pjega i stvaranjem rak-rana na granama. Na zaraženim dijelovima pojavljuje se karakteristični žućkasti bakterijski iscjedak. Zbog razvoja bolesti suše se pojedini dijelovi biljke, a nekada i cijelih stabala. Bolesti se intenzivnije javljaju u vlažnim i kišovitim godinama.

Sorte lijeske su praktično autosterilne pa se ne mogu oploditi vlastitim polenom. Posebno važno svojstvo je kasnija cvatnja i otpornost cvatova prema niskim temperaturama, odnosno mrazevima. Plodovi trebaju biti što je moguće ujednačenijeg oblika, dobro ispunjeni jezgrom i sa što manje praznih ili "gluhih" ljuski i zakržljalih jezgri.

Za prehrambenu industriju potrebni su plodovi sitnijeg i srednje velikog, okruglog do ovalnog oblika, srednje tanke do tanke ljuske s velikim randmanom jezgre. Aroma i okus jezgre imaju posebno značenje, tj. organoleptička svojstva. Industrija traži da su jezgre pravilnog oblika i da im se sjemenke ovojnica pri prženju lagano odvajaju. Za proizvodnju plodova koji su namjenjeni za proizvodnju u svježem stanju, voćne salate, svježi i prženi lješnjaci, prednost imaju sorte s velikim plodovima, te atraktivnija oblika i boje ljuske.

Foto: SteveMcBill/Bigstockphoto


Autorica

Renata Dragović

Uvijek željna novih znanja i izazova u području ekološke poljoprivrede. Posjeduje višegodišnje iskustvo u poljoprivrednoj proizvodnji, standardima kvalitete i EU projektima.