Slak je indikator zbijenosti tla i svojim korijenom rahli tlo. Izlučuje materije koje sprečavaju rast gljivica koje izazivaju biljne bolesti.
Svaki baštovan se susreo sa ovim korovom. Slak, ladolež ili poponac Convolvulus arvensis je višegodišnja biljka koja pripada porodici Convolvulaceae. Lako se prepoznaje po stabljici koja se uvija oko drugog bilja ili ograda, srcolikim listovima i bijeli cvijetovima. Prisutan je na svim kontinentima i veoma je raširen korov. Ovaj korov je redovan pratilac biljaka koje gajimo.
Korijen slaka je sličan bijeloj niti i prodire duboko u tlo, dobro je razvijen i na njemu se nalaze pupoljci iz kojih se razvijaju nove biljke. Ta osobina slaka je razlog da se on obnavlja iz najmanjeg dijela korijena koji zaostane u tlu nakon čupanja i što se teško može iskorijeniti. Stabljika slaka je gola, povija se i obavija oko drugih biljaka. Na njoj su naizmjenično postavljeni srcoliki, kopljasti listovi. Cvijetovi slaka imaju oblik trube. Boja cvijetova je bijelo do slabo roze.
Slak cvjeta od juna do septembra. Cvijet kratko traje, tokom jutra se otvara i tokom posijepodneva propada. Plod je čahura u kojoj se nalazi 3 do 5 sjemenki. Sjemenke slaka klijaju pri temperaturi od 15 do 18ºC tokom proljeća sa dubine 4 do 8cm. Slak se razmnožava sjemenkama i dijeljenjem korijena. Jedna biljka može stvoriti 500 sjemenki čija je trajnost 20 godina. Klijavost sjemena se povećava nakon prezimljavanja, inače je slabo klijavo.
Raste u bilo kakvom zemljišu. Pokazatelj je zbijenosti zemljišta. Što je više slaka to je i zemljište zbijenije. Smatra se biljnom vrstom koja je pionir u stvaranju rastresite strukture tla. Invazivni korov koji omotava biljke i guši ih. U žitaricama izaziva polijeganje, otežava žetvu, smanjuje prinose za polovinu i veoma se teško iskorjenjuje.
U proljeće, već nakon topljenja snijega, slak se pojavljuje i prekriva tlo i na taj način sprečava nicanje posijanih kultura ili propadanje tek niklih biljčica. Voli Sunce i zbog toga se obavija oko biljka, guši ih, kako bi zauzeo najosunčanije pozicije.
Domaćin je nekim nematodama i insektima, a prenosi i određene biljne bolesti. I pored loših osobina slak se odlikuje i dobrim osobinama. Biljke koje obavija slak manje oboljevaju od gljivičnih infekcija. Slak izlučuje materije koje sprečavaju rast gljivica. Zbog toga se u baštama u kojima raste slak biljke manje razboljevaju.
Slak je odlična medonosna biljka koja pčelama daje nektar i pelud. Stoka rado jede mlade biljke. Kod krava utiče na povećanje mliječnosti i sadržaja masti u mlijeku. Koristi se i kao hrana za svinje.
U organskoj poljoprivredi borba protiv slaka obuhvata čupanje, plitko kopanje (ljuštenje površinskog sloja tla) i plodored. Čupanje i ljuštenje zahtjevaju redovno uklanjanje izniklih biljaka i stalno provociranje slaka na nicanje i iscrpljivanje rezervnih materija koje su uskladištene u korijenu.
Uklanjanje slaka se obavlja u fazama kada biljke dostignu odgovarajuću dužinu stabljike:
Na ovaj način biljka slaka se iscrpljuje i dolazi do isušivanja korijena, propadanja pupoljaka na korijenu. Ako se obavlja kultivacija strojevima dubina obrade tla treba da se u fazama raspodijeli na dubinu od 10 do 30cm. Čupanje i ljuštenje treba uskladiti sa najavom hladnijih dana ili sušnog perioda. Kombinacija čupanja i dejstva vremenskih prilika dodatno će pomoći u uništavanju slaka.
Malčiranje će pomoći samo ako je sloj malča debeo, jer slak je jedna od najotpornijih biljaka koja prodire i kroz veoma debele slojeve mača. Sjetva žitarica (raž) može pomoći u suzbijanju slaka. Za suzbijanja slaka su pogodne žitarice jer stvaraju gusti sklop i potiskuju slak. Sve kulture koje se šire po površini tla su dobre u borbi protiv slaka.
Mnogi baštovani su uspjeli da se riješe slaka formiranjem permakulturnih gradica, njihovim malčiranjem, i zasijavanjem trava na stazicama između gredica. Biljke slaka bez sjemena mogu da se koriste kao malč. Ovakav malč će mnogo doprinijeti stvaranju rastresite strukture malča i istovremeno će izvršiti dezinfekciju zemljišta.
Slak je od davnina interesantna biljka za narodnu medicinu. Liječi čitav niz bolesti, ali ga treba koristiti sa velikom pažnom zbog njegove otrovnosti. Ne koristiti ga bez nadzora liječnika.
Foto: Pixabay.com
Tagovi
Autorica