Uzgoj puževa

Uzgoj puževa

Jestivi puževi su hiljadama godina na jelovniku raznih europskih zemalja. Po količini uzgoja i po potrošnji Francuska je prva u svijetu. Razlozi za početak uzgoja puževa su velika potražnja u Europi za ovim specijalitetom, mala početna ulaganja, lahko skupljanje puževa i uzgoj. Prva farma puževa zasnovana je oko pedeset godina prije Krista u mjestu Tuskan, nedaleko od Rima.

Načini proizvodnje

Na otvorenom se uzgoj puževa u cijelosti odvija vani, na otvorenim površinama. Puževi se smještaju u parcele koje su zatvorene sigurnosnim ogradama. Uzgajaju se tokom cijele sezone, praktički bez posjećivanja do ubiranja. Ovaj način najviše je zastupljen u Italiji. Potrebna su minimalna ulaganja i to za žičanu ogradu i elektručnu ogradu radi spriječavanja bježanja puževa. U prostoru za uzgoj puževa uzgajaju se i biljke za kontinuiranu hranidbu, a to mogu biti kupusnjače, repice, salata, suncokret, a može hraniti i raznovrsnom biljnom krmom (zbog čega se smatra štetočinom) kao što je voće, također i lišće, povrće i žitarice. Najbolja gustoća puževa u ekstenzivnom načinu uzgoja je 6 do 10 komada po kvadratnom metru. U zatvorenom načinu uzgoja podrazumijevamo klimatski kontrolisane zgrade u kojima puževi borave sve vrijeme u kontrolisanim uvjetima. Hrane se specijalnim koncentratima pripremljeni za svaku etapu razvoja puževa. Ovaj način uzgoja zahtjeva velike početne investicije, stalnu pažnju i prisustvo čovjeka. Uzgoj puževa na otvorenom omogućuje proizvodnju puževa tokom cijele godine. Uzgoj u otvoreno-zatvorenom načinu uzgoja omogućuje uzgoj puževa i proizvodnju tokom cijele godine i proizvode dostupne tržištu u svako vrijeme. Reprodukcija i uzgoj mladih koristi metodu u zatvorenom tipu držanja dok se faza uzgoja odvija u otvorenom tipu. Ovaj tip prakse prihvaćen je u Francuskoj. Kombinovani način uzgoja podrazumijeva plastenik – staklenik za uzgoj puževa gdje vanjske temperature nemaju utjecaja na proizvodnju, i plastenik za mlade puževe gdje mogu rasti i hraniti se bez ikakvih štetnih i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Parcela za uzgoj je u cijelosti prekrivena zatamnjenim materijalom dajući puževima zaštitu od sunca, vjetra, tuče i osiguravajući biljke za hranu. Ova kombinacija daje najbolje od oba načina uzgoja. Prvi uzgoj puževa traje godinu i pol dana i u tome periodu nema zarade. Nakon dvije godine garantuje se vraćanje 70% uloženih sredstava, a svaku slijedeću godinu 100%. Na jednom hektru zarada je oko 45 000 E godišnje. Početna ulaganja za farmu površine 2000 m2 iznosi 5 do 6 tisuća E. Realna slika poslovanja dobije se nakon tri godine. Najpovoljnija klima za uzgoj puževa je umjerena s 15 do 24˚C i visokom vlažnošću (75 do 95%). Optimalna temperatura je 21˚C. Posebno je potrebno puževima vlažno okruženje, ali ne vodeno. Najveću aktivnost imaju tokom noći, 2 do 3 sata nakon padanja mraka. Tlo na kojem borave treba biti srednje kvalitetno gdje nema puno pijeska, a ni gline. Najbolje vrijeme za skupljanje puževa je kasno navečer i noću, kada su aktivni u potrazi za hranom.

Razmnožavanje puževa

Puževi su hermafroditi, iako imaju i muške i ženske reprodukcijske organe moraju se pariti s drugim puževima iste vrste prije polaganja jaja. Trebaju tlo od najmanje 5cm dubine u koje će položiti jajašca. Vrijeme inkubacije ovisi o temperaturi, pa može trajati od 18 (20˚C) do 35 (10˚C) dana.

Jestive vrste puževa

Dužina jestivih suhozemnih puževa kreće se od 1 mm do 312 mm koliko je dugačak afrički gigantski puž. Najčešće jestive vrste puževa su:

  • Helix aspersa ili puž primorac
  • Helix pomatija ili vinogradarski puž
  • Otala lactea
  • Iberus alonensis
  • Cepaea nemoralis (šumski puž)
  • Cepaea hortensis (vrtni puž)
  • Otala punctata
  • Otala vermiculata
  • Helix lucorum
  • Helix adanensis
  • Helix aperta
  • Theba pisana
  • Sphincterochila candidisima
  • Achatina fulica

Literatura :

  • B. Volčević – Uzgoj puževa ( Neron, Zagreb, 2005)