Na farmi se proizvodi hrana koja se kasnije prodaje lokalnim stanovnicima i restoranima. Od cvijeća i začinskog bilja prave vijence, sapune, ulja i kreme, a od voća i povrća džemove i sokove.
Paul Lee, lokalni poljoprivrednik i bivši profesor na Univerzitetu Santa Cruz u Kaliforniji, osnovao je projekat Homeless Garden, što u prijevodu znači Vrt za beskućnike.
Na ovu je ideju došao nakon što je proveo noć u jednom od prihvatilišta u Santa Cruzu i shvatio da su beskućnici većinom osobe koje su ostale bez imovine zbog zavisnosti od droge i alkohola, ali je bilo dosta i onih koji jednostavno nisu imali sreće u životu. Ono što ga je najviše rastužilo je i to što su neki od njih bili mladi ljudi koji su željeli upisati fakultet, piše modernfarmer.
Na Paulovoj farmi se proizvodi hrana koja se prodaje lokalnim stanovnicima i restoranima. Od cvijeća i začinskog bilja prave vijence, sapune, ulja i kreme, a od voća i povrća džemove i sokove. Trenutno posjeduju 3, a cilj im je uz pomoć države proširiti se na 9 hektara što bi im omogućilo veću zaposlenost, a onda i veći broj spašenih ljudi s ulice.
"Ljudi nam dolaze s velikim traumama koje su prošli tokom života. Ovdje im pružamo sigurnost i utočište, ali i neku vrstu egzistencije. Drago nam je kada vidimo da se veliki broj naših zaposlenika spasio i da više ne prose i ne spavaju na ulicama, a pogotovo nam je drago zbog svih onih koje smo spasili od neke vrste zavisnosti“, rekla je Ella Fleming, voditeljica Vrta za beskućnike.
Kako poljoprivrednu proizvodnju učiniti ekonomski učinkovitom?
Fleming dodaje da zna da neće svi njihovi polaznici postati poljoprivrednici, ali vještine koje nauče na terenu dati će im solidne temelje.
"Probudio sam se u svom kombiju koji mi je bio kuća i pomislio da ne mogu više to činiti jer ću umrijeti", rekao je Michael Laffon, jedan od polaznika projekta, a koji se osam godina borio s zavisnošću od kristalnog meta zbog kojeg je ostao bez kuće. U narodnoj kuhinji u kojoj je volontirao čuo je za projekat i odlučio se prijaviti, a nakon godinu i po dana koliko je na kraju ostao na farmi, uspio se zaposliti i pronaći stalni smještaj. Završio je i fakultet te stekao diplomu za hortikulturu.
Do svoje penzije radio je kao upravnik 48 stambenih objekata. Sada je, kako kaže, u sretnoj penziji i drago mu je što se prijavio jer mu je to spasilo život.
Projekat se još uvijek razvija i svake godine proširuje s nekom idejom. Trenutno svaki učesnik koji se prijavi može participirati godinu dana. Polaznici sami odlučuju u kojem dijelu poljoprivrede žele raditi, hoće li se baviti voćem, povrćem, cvijećem ili začinskim biljem. Sedmično na farmi rade oko 20 sati za šta budu plaćeni.
Tagovi
Autorica
