Uzgoj divljih zečeva je mukotrpan, ali isplativ posao

Već tačno osam godina u mjestu Crkvine kod Bosanskog Šamca, Stanko Bendarević se bavi potpuno neobičnim poslom - uzgojem divljih zečeva, a kako i sam ističe, uprkos brojnim nedaćama i problemima na koje je nailazio, zbog ljubavi prema ovoj vrsti nije odustao.

Kada pričamo o brojkama, oko 300 jedinki 60-godišnji Stanko uzgoji tijekom godine te iste prodaje lovačkim društvima u čitavoj Bosni i Hercegovini. Pitate se zašto se on baš bavi ovim poslom? Glavni razlog je, kaže nam on, da popravi brojno stanje ove vrste u prirodi. Pročitajte tekst u nastavku i doznajte više detalja o samom uzgoju ove vrste zečeva.

Poplave su uništile dugodišnji trud

Stanko i članovi njegove porodice duži niz godina bave se lovom, ali ističu da su više ljubitelji prirode, pa mu je i otuda došla sasvim neobična ideja o pokretanju ovog posla. Na početku je, kako to obično i biva, bilo teško, jer su u pitanju bili početnički koraci, a prve jedinke koje je dobio, došle su iz Italije.

"Prvi koraci bili su teški, mnogi su mi se podsmijavali. Shvatio sam da će naše šume ostati bez ljepotana zeca, jer se na ovu vrstu divljači sručila sva moguća nevolja. Uništavali su ih saobraćaj, herbicidi, pesticidi, ptice grabljivice, nepravilno ponašanje lovaca... Znao sam šta radim i porodica se cijela uključila, spojili smo korisno sa lijepim. Kad je krenulo, i lovci ovog kraju su se uključili u priču", prisjeća se Stanko.

Kada je već ostvario neki, možemo reći, solidan rezultat, stigao je 14. maja 2014.godine, kojeg, vjerujemo svi vrlo dobro pamtimo. Na isti dan, cijelu Bosnu i Hercegovinu pogodile su ogromne poplave, a posljedice tih poplava za Stanka i njegovu porodicu značile su propast - ostao je bez ijednog zeca. Kako nam otkriva u razgovoru, tada je već imao 200 zečeva spremnih za puštanje u prirodu, a matično jato imalo je 80 porodica.

"Imao sam 200 zečeva i nijedan nije ostao. Za nekoliko dana je trebalo da ih predam u lovišta i da se dokopaju šume, međutim svi su podavljeni za 40 minuta, ostao sam bez ijednog zečjeg uha. I pored svega ne odustajem, kaže Stanko.

I danas, Stanko se još uvijek oporavlja od gubitka. Međutim, kaže, nada se uspjehu, iako ima mnogo manje zečeva nego u to vrijeme. Ističe da trenutno u specijaliziranim kavezima ima 26 porodica, koje čine po jedan mužjak i jedna ženka.

Iako uzgajani, zečevi su jako nepovjerljivi

Stanko nam dalje dodaje da su divlji zečevi koji narastu do oko četiri i pol kilograma težine, veoma specifični i potpuno različiti od domaćih zečeva.

Shvatio sam da će naše šume ostati bez ljepotana zeca, jer se na ovu vrstu divljači sručila sva moguća nevolja. Uništavali su ih saobraćaj, herbicidi, pesticidi, ptice grabljivice, nepravilno ponašanje lovaca...

"Ovim poslom se bavim već osam punih godina, pomalo iz zadovoljstva, koje je postepeno prešlo i u ekonomsku korist. Nisam ustvari još uspio da im tepam, bježe od ljudi i pasa, iako ih uzgajam, smatraju da smo im neprijatelji", kaže nam naš sugovornik Stanko.

Divlji zečevi nisu isti kao pitomi

Stanko dodaje da se divlji zečevi od domaćih razlikuju po mnogo čemu. Prvobitno, u pitanju je njihov temparement, a potom jedna od bitnijih stavki je i razlika u broju mladih koje par donese na svijet tijekom godine. U biti, par divljih zečeva godišnje četiri puta ima po jedno ili dvoje mladunaca, a gotovo je nemoguće sve uzgojiti do puštanja u prirodu.

"Sa pitomim zečevima ili kunićima se možeš igrati, pomaziti, ali sa ovima ne. Još nikada nisam uspio da im priđem, jer su jako plašljivi", dodao je on.

Dosada je, otkriva nam on, samo jednom zecu uspio prići dovoljno toliko da mu s vremena na vrijeme pojede po koju granulu iz ruke. Stanko kaže da su divlji zečevi spremni za bijeg čim se okote.

Uzgoj divljih zečeva je mukotrpan posao

Pitali smo ga i koliko je zapravo teško brinuti se za ovakvu vrstu zečeva, na što nam je on odgovorio da se radi o mukotrpnom poslu, ali da je isti i ekonomski jako isplativ. U prosjeku, prema njegovim riječima, jedan zec koji je sposoban za samostalan život i reprodukciju u prosjeku košta oko 100 eura.

Imao sam 200 zečeva, a zbog poplave nijedan nije ostao.

Dalje nam objašnjava da već nakon pet tjedana starosti mlade zečeve odvaja od roditelja, koje koristi za dalju reprodukciju. Mlade zečeve gaji od 14 do 16 tjedana kada postaju sposobni za samostalan život u prirodi. Dosada je svoje uzgojene zečeve prodavao u Trebinje, Prijedor, Banja Luku, Bileću, Ilijaš, Vareš i mnoge druge gradove. Nije mu poznato gdje ti zečevi završavaju, jer to ovisi isključivo od lovačkih organizacija.

U BiH postoje samo dvije farme divljih zečeva

Stanko dnevno provodi oko dva sata na svojoj farmi. Zečeve hrani peletiranom hranom koja sadrži sve što je zečevima potrebno, a osim toga im daje svježu vodu, a nerijetko se tu nađe i pokoja mrkva, jabuka, kupus ili kukuruz. U Bosni i Hercegovini pored ove farme, postoji samo još jedna farma divljih zečeva i ista se nalazi u Čitluku.

Uzgoj divljih zečeva je više hobi, manje posao

Stanko nam je rekao da se jako malo ljudi bavi ovim poslom, jer je ustvari to rad iz ljubavi. Otkrio nam je i da su na samom početku ulaganja bila jako velika, koja bi se vratila da nije bilo poplava koje su nanijele veliku štetu kako Stanku, tako i zečevima.

"Bilo je ljudi koji su htjeli uzgajati divlje zečeve, ali oni su očekivali da preko noći povrate uloženo, što je, razumijemo se, nemoguće", zaključuje Stanko.

Dosada je svoje uzgojene zečeve prodavao u Trebinje, Prijedor, Banja Luku, Bileću, Ilijaš, Vareš i mnoge druge gradove.

Inače, Stanko je bivši vozač kamiona i autobusa. On smatra da će uzgoj zečeva njemu i njegovoj supruzi donijeti dovoljno sredstava da im omogući odmore i banjska liječenja u penzionerskim danima koji su iz dana u dan sve bliži.

Za kraj nam je otkrio da dosada, u 40-ak godina, koliko se bavi lovom, nikada nije ubio zeca. Dodaje da je slab lovac za odstrijel, jer nema srca ubiti zeca kojeg je othranio i nakon svega pustio u prirodu.

Zečići odmah progledaju i mogu napustiti logu u slučaju opasnosti

Inače, svima nama je poznata da je ova vrsta zečeva autohtona vrsta životinja. Ova vrsta zečeva nikada ne kopa rupe, a u bijegu se oslanja samo na brzinu, dok za razliku od njih, kunići, od okota do bijega žive u rupama. Radi se o jako plašiljivim životinjama, čije ponašanje se jako brzo mijenja, osobito u sezoni parenja. Ova vrsta zečeva ima 28 zuba, a može doseći težinu i do 7 kg. Životni vijek divljeg zeca je do četiri godine u prirodi, a u kavezu maksimalno do dvanaest godina. Ova vrsta životinja aktivna je uglavnom u sumrak i noću. Osim sezone parenja, žive usamljeno - danju se skrivaju u udubljenom skloništu, u brazdi, oranicama, grmlju te drugim skrovitim (često iznenađujućim) mjestima.

Njihova sezona parenja je jako duga. Zna potrajati od januara do augusta. Ženke žečice mlade naose 41-44 dana, a okot se vrši negdje od marta do oktobra, i to u više legala, obično po 2-4 (ponekad 8) zečića, koji za razliku od kunića, odmah progledaju i mogu napustiti logu u slučaju opasnosti. Mladunci zečeva su danju skriveni, a u sumrak izlaze kada ih majka hrani. Samostalni postaju već nakon mjesec dana, a spolno zreli nakon šest do dvanaest mjeseci.

Foto: Arhiv Stanka Bendarevića