Škotski ovčar je jedna od najpopularnijih rasa pasa na svijetu. Odličan je čuvar ovaca, jer nema komande koju ne može da nauči.
Većina nas je bar jednom odgledala film "Lesi se vraća kući". Ali, mnogi ustvari ništa ne znaju o rasi čuvenog psa. Lesi je škotski ovčar, jedna od najpopularnijih rasa pasa na svijetu.
Od kraja 19. stoljeća do danas njihova popularnost ne opada, a razlog tome je njihova inteligencija i lak način dresiranja. Imaju volju da uče nove stvari. Osim toga, ovi psi i brzo uče, a sve što nauče odmah pokažu vlasniku, jer žele da ih čovjek pohvali. Zato su ih i koristili za čuvanje ovaca, jer nema komande koju ne znaju da savladaju.
Kinolozi ne znaju tačno porijeklo škotskog ovčara. Ono što se sigurno zna o njima jeste da potječu iz grupe pasa stočara i da su se najprije pojavili u Škotskoj. Pretpostavlja se da su preci i kratkoglakog i dugodlakog škotskog ovčara. Dovedeni su u Škotsku sa Islanda, gdje su korišteni kao čuvari ovaca prije više od 400 godina.
Ova rasa skoro pet stoljeća postoji u Škotskoj, ali su se prvi primjerci psa veoma razlikovali od današnjeg ovčara. Bili su veći, krupniji i sa širom njuškom, a koristili su isključivo kao čuvari stada i kao spasioci ljudi iz vode. Krajem 19. stoljeća, ljudi su počeli da ukrštaju ove pse sa drugim rasama pasa. Tako su sredinom 19. stoljeća nastala dva tipa škotskog ovčara: dugodlaki i kratkodlaki. Bili su identični, a ono po čemu su se razlikovali jeste samo dužina dlake. S tim što su dugodlaki psi bili ljepši u odnosu na kratkodlake.
Psi žive veoma dugo - između 14 i 16 godina. Visina mužjaka je od 56 do 61 centimetara, a ženki od 51 do 56 centimetara. Težina mužjaka je od 20 do 27 kilograma, a ženki od 18 do 25 kilograma.
Po prirodi su lijepi psi, glava im je je ravna i postepeno se sužava. Donja vilica je pravilno oblikovana i veoma je snažna sa veoma jakim zubima. Uši su im male, uspravno postavljene. Vrat im je veoma mišićav i izdužen. U odnosu na visinu grebena tijelo im je nešto više, a grudi su im poprilično duboke. Ova rasa pasa je obično u trikoloru, što znači da su im tri boje priznate: karbonizovano bijela, trobojna i blue merle.
Vrlo su osjetljivi psi koji imaju blagu narav. Škotski ovčar je veoma umiljat i voli da se mazi. Vjeruje vlasniku i veoma mu je odan i vjeran. Odlično se slaže sa ostalim životinjama, posebno sa drugim rasama pasa. Škotski ovčar voli da se igra, a zaštitnički je nastrojen i prema djeci. Ono što krasi ovu rasu jeste to što nisu agresivni i veoma rijetko ova rasa pasa pokazuje znake agresivnog ponašanja.
Ukoliko ga na vrijeme socijalizujete, imat ćete odličnog ljubimca, psa čuvara i prijatelja. Međutim, ako se škotski ovčar ne socijalizuje na vrijeme i kako bi trebalo, on postaje stidljiv i povučen.
Govoreći o ishrani, stručnjaci navode da bi njihova ishrana trebalo da bude što raznovrsnija. Do njihovog šestog mjeseca preporučeno je da imaju šest obroka, a poslije šestog mjeseca pa do godine, treba ih hraniti tri puta na dan. Nakon navršene godine daje se jedan obrok dnevno.
Škotski ovčar smije jesti sve vrste mesa i ribe, preporučljivo je mlijeko, povrće i žitarice. Psu ne bi smjela da se daje hrana za ljude, odnosno previše slana, začinjena niti slatka i masna. Možete mu kupovati i granule, ali pod uslovom da bar dva puta sedmično dobiva kuhani obrok. Ovo su psi koji zahtijevaju puno vode, pa je preporuka da i zimi i ljeti uvijek ima zdjelicu napunjenu vodom.
Ranije su se škotski ovčari držali isključivo u dvorištu, ali danas ih je sve više i po stanovima. Kao i sa ostalim rasama ovčarskih pasa, i ovim psima je potrebno puno trčanja, prostranstva i istrčavanja. Ovi psi ne podnose najbolje vrućine, pa se ne preporučuje čuvanje ovaca i trčanje kada su ekstremno visoke temperature.
Kada je riječ o njezi, dugoglake je potrebno četkati dva puta sedmično, ali vodite računa na mu ne oštetite podlaku.
Škotski ovčar najčešće obolijeva od kožnih bolesti, a uglavnom od dermatomiozitisa, koja je nasljedna kožna bolest. Procenjuje se da čak 70% pripadnika ove rase pati od nje.
Foto: Joan Burris/Pinterest
Tagovi
Autor
