Tornjaci su pokazali odlična svojstva privrženosti, odanosti i ako se može reći i zaštite", priča Mare koja živi sama sa svoji tornjacima i kako kaže, ničega se ne boji jer ju oni čuvaju
Mare Kafadar iz Travnika više od pola stoljeća uzgaja planinske pse tronajke koji su prošle godine u novembru priznati kao pasmina.
Iz Marine uzgajivačnice mladi tornjaci otišli su diljem svijeta. Od susjedne Hrvatske do Švedske. Mare je inače završila fakultet za profesoricu kemije, ali nikada nije radila u obrazovnom sustavu. Vodila je brigu o roditeljima i ostala sama. Danas je čuvaju njezini tornjaci po kojima je poznata diljem svijeta.
Živi sama s tornjacima
"Od malih nogu mi smo držali tornjake, s kratkim prekidom. Pokušali smo i s nekim drugim pasminama, ali nam se nije svidjelo, bili su agresivni. Recimo, njemački ovčar. Hranu je primao samo od mene, a nikog drugog nije trpio. Poslije sam se opet vratila na tornjake. Oni su pokazali odlična svojstva privrženosti, odanosti i ako se može reći i zaštite", priča Mare koja živi sama sa svoji tornjacima i kako kaže, ničega se ne boji jer ju oni čuvaju.
Mare je posjećivala i izložbe pasa sa svojim tornjacima. Tornjaci iz njezinog legla išli su i preko granica, navodi Flash.ba.
"Prodavala sam ih najviše u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj, Austriji, nekoliko ih je u Švedskoj".
Slobodan Ličanin, viši lovni tehničar iz Travnika ima dvije zgode o privrženosti tornjaka svojim vlasnicima. Naime, kinofili jednog starca iz Jajca pitali kako će znati da je njegov pas obučen za čuvanje stada, ali i njegovih stvari.
"Starac je imao Žuću, tako ga je zvao, bio je svezan jedno petsto metara od mjesta na kojem su razgovarali. On je rekao ovako: "Evo moj sako, u njemu je buđevar pun para, ja ću ga objesiti kod svog Žuće". Za to je vrijeme Žućo ležao nezainteresovan. "Tko uzme, nek uzme i sako i budžovar i neka vodi Žuću." Jedan od kinofila je krenuo prema ogradi i mjestu gdje je bio svezan Žućo i na jedno, pet, šest metara, pas je samo podigao glavu. Kada je ovaj krenuo dalje, pas je sjeo. Kad je došao na distancu od dva, tri metra, pas je pokazao zube pa je kinofil odustao da uzme sako. To je bilo dovoljno da se vidi kako je taj tornjak obučen", ispričao je Ličanin, a Mare nastavlja:
"Imala sam jednu Selu koja je bila ekstra privržena. Živjela je kod mene 14 godina i umrla od starosti. Ona se nije micala ispred ulaznih vrata", prisjeća se Mare, a na pitanje što kada netko treba doći, odgovara: "E pa mora se javiti".
Ličanin je ispričao i drugu zgodu iz vremena kada je bio mali, a koja dokazuje koliko su tornjaci pametni psi. "Jedan je stočar, Vidović Pero, imao ovce na Šantiću, iznad Babanovca, u travničkoj općini. Ako bi se nešto desilo, da čoban istuče tornjaka ili da mu ne da hrane, u toku dana, pas je već bio na Bojni, došao pred kuću Pere Vidovića. On bi tada morao osedladi konja i otići na Šantiće, a tada nije bilo puta kao danas, da ustanovi što se desilo da je tornjak došao u Travnik", prisjeća se Ličanin.
Za gotovo pola stoljeća iz Marine uzgajivačnice izišlo je više stotina psića.
"Sama Sela je dala oko 80 pasa. Sedam puta je kotila po 12 muških tornjaka".
Marina ljubav prema tornjacima donijela joj je mnogo sreće i zadovoljstva te lijepih trenutaka s prijateljima na izložbama. Pored tih benefita, Mare je i sigurna uz svoje tornjake koji je danonoćno i besprijekorno čuvaju.
Tagovi
Autorica
10 najvažnijih smjernica za uzgoj kukuruza šećerca u vrtu
"Devet života" junice Lize: Pitanje je zna li uopće da je goveče, ne ponaša se tako?
Čime se hrani jeruzalemski cvrčak i je li opasan za vrt?
Evo 8 savjeta o uzgoju krastavaca na balkonu
