Šta mraz radi biljkama da postaju slađe? Zadržavaju li vitamine, minerale i druge hranjive nutrijente? Evo objašnjenja
Račanka je najslađa kad je ofuri mraz, govorila je moja teta za bundevu koju još nazivamo turkinja, misirača, dubleka, breskorka, stambolka, budimka, ćurta.
U to sam se nebrojeno puta sama uvjerila. Nakon mraza ona je slađa, brašnastija, punog okusa. Baš zbog toga je ljudi ostave u vrtu ili u polju još u novembru ili nakon berbe u dvorištu, na mjestu gdje će ju mraz ofuriti, a tek onda ju koriste za pečenje, kolače i druga jela.
No, ona nije jedina.
Šta mraz radi biljkama da postaju slađe? On aktivira razgradnju škroba u šećere pa zato okus bude puniji i slađi. Naime, kad temperatura padne prema nuli, biljka se štiti tako što škrob pretvara u šećer jer on djeluje kao prirodni antifriz.
Tri su grupe povrća koje postaju slađe nakon prvog mraza.
Kelj, bilo da je zimski, lisnati ili kovrčavi postane puno slađi i mekši. Raštika tek nakon mraza bude ona prava, punog okusa, bez gorčine koja mnogima ne odgovara.
Raštika sve popularnija u kontinentalnim područjima: Evo kako je uzgajati
Prokulica također ima najbolju aromu kada ju "ofuri" minus. Kineski kelj, poznat i kao pak choi također bude blaži. Kupus postane blago slađi i mekši. Poriluk ne postaje slađi kao prethodno povrće, ali mu mraz poboljšava okus i teksturu.
Kod korjenastog povrća mraz jako diže šećere pa tako mrkva nakon mraza bude primjetno slađa. Repa žuta i bijela postane mekša. Crna rotkva poslije minusa ima blaži okus, uobičajena ljutina popusti. Cvekla također postane puno slađa jer škrob prelazi u šećer. Pastrnjak svoj puni slatko - aromatični okus dobiva tek nakon mraza.
Osim već navedene bundeve, mraz zaslađuje pogotovo muškatne i hokaido tikve jer se šećeri maksimalno podignu nakon hladnoće.
Vitamini, minerali, vlakna i fitonutrijenti ostaju uglavnom neoštećeni. Neke biljke čak postaju lakše probavljive jer se dio složenih ugljikohidrata razgradi pa dolazi do porasta jednostavnih šećera kao što su glukoza i fruktoza. Također dolazi do blagog pada škroba, a s druge strane do povećanja antioksidativnih spojeva kod nekih vrsta. Tako se, na primjer, u korjenastom povrću poveća koncentracija polifenola jer biljka reagira na stres, što je zapravo dobro za nas.
Smatra se da kod ove vrste povrća koncentracija minerala ostaje ista, a antioksidansi poput beta-karotena ostaju stabilni.
Lisnato povrće zadržava vitamine C, K i folnu kiselinu, a ne gubi minerale. Može se dogoditi mali gubitak vitamina C ako su listovi potpuno smrznuti, a kasnije se odmrznu zbog čega dolazi do raspada ćelijskog zida. Ovo se događa kod suhe zime te dugotrajno vrlo niskih temperatura.
Često dolazi do porasta antioksidansa antocijana u lisnatom povrću koje ima ljubičaste nijanse.
Bundeve i zimske tikve zadržavaju beta-karoten, vitamine B skupine, minerale te vlakna.
Dakle, tek dolazi pravo vrijeme za uživanje u varivima, salatama i kolačima koji griju dušu i hrane tijelo.
A koje povrće vi najradije berete nakon mraza i kako ga pripremate, otkrijte nam u komentaru ispod teksta.
Tagovi
Autorica