Kako spriječiti eroziju zemljišta na padinama?

Pojedina poljoprivredna imanja smještena su na padinama koja mogu biti izložena eroziji, osipanju zemlje. Takve je dijelove potrebno ojačati da bi izbjegli probleme koji se mogu javiti nakon padavina, jačih kiša, grada, topljenja snijega i sličnih pojava.

Prije nego bilo šta uradimo, moramo znati o kakvom nagibu je riječ. Ako se radi onome do 8 procenata, on se može ojačati prirodnim materijalima. Kod jačeg nagiba terena potrebno je upotrijebiti umjetne materijale. Obratite pažnju na podzemne vode i njihovo prisustvo, bujične slivove poslije obilnih padavina i topljenja snijega te druge karakteristike područja.

Različiti načini ojačavanja padina

Kako bi spriječili probleme, možemo primijeniti tri osnovna načina za njihovo ojačavanje u skladu sa situacijom na terenu.

Prvi je sadnja biljaka, trava, grmlja i/ili drveća koji svojim korijenjem sprečavaju osipanje zemlje. One svojim korijenjem preko površine formiraju zaštiti "tepih". Drugi način je upotreba geotekstilnog platna, prostirke ili rešetki. Ovakve barijere su odlične čak i za pjeskovito zemljište. Treći je način postavljanje trajnih, čvrstih barijera.

Često se prave kombinacije u cilju smanjenja negativnih posljedica koje se javljaju na padinama.

Biljke koje štite zemljište

Kako smo rekli, u kontroli erozije mogu nam pomoći biljke. One smanjuju oticanje vode i drže zemlju mrežom korijenovog sistema. Osim toga, daju zelenu površinu i mogu biti korisne za upotrebu. Za sjetvu na blagim terenima je najbolje odabrati vrste niskog rasta koje neće zaklanjati vidik i lako će se širiti. Kod izbora treba pronaći balans između zahtjeva biljne vrste i estetske uloge. Potrebno je uzeti u obzir kvalitet zemljišta, njegovu pH reakciju, vodno-vazdušne karakteristike. Ukoliko je lokacija u sjeni, treba izabrati biljke koje mogu podnijeti manjak svjetlosti. Vrste koje se lako šire i imaju intenzivan porast treba uzgajati obazrivo, jer će vam trebati više vremena za njihovo održavanje.

Patuljasti ruj, puzava vinka, svib, lijeska, puzava liriopa, kraljevski pujanik, stolisnik, kadulja, zova, puzava kleka, obična dojcija, forsitija, japanska pahisandra, hrast su samo od nekih vrsta koje su se pokazale kao odličan pokrivač za ovakve terene. Ako želite padinu sa cvjetajućim biljkama, onda je odličan izbor puzavi plamenac koji cvjeta od proljeća do ranog ljeta, a pojavljuju se u raznim bojama. Zatim se mogu iskoristiti protivak (Lysimachia) koji ne traži mnogo brige.

Za veće nagibe možemo koristiti veće grmolike biljke ili drveće. Važno je da te vrste razvijaju jako korijenje koje formira mrežu. Možemo uzgajati različite vrste, jer će se one međusobno nadopunjavati i zajedničkim djelovanjem bolje osigurati zaštitu.

Upotreba geotekstilnog platna, prostirke ili rešetki

Stabilizacija padina može se obaviti raznim vrstama pokrivača koji dolaze u mnogobrojnim formama. Platna i prostirke različitih dimenzija mogu imati veću ili manju drenažnu propustljivost za vodu i vazduh. Polažu se preko površine.

Rešetke su najčešće plastične, u formi saća. Njihova visina kao i veličina pregrada mora biti u skladu s nagibom padine i zemljištem. U nekim slučajevima ispod rešetki se postavljaju platna kako bi se dodatno učvrstila padina.

Postavljanje čvrstih barijera

Kao masivno ojačanje padina koriste se betonske i drvene konstrukcije i gabioni. Izgled i tehnička rješenja za betonske i drvene konstrukcije mogu biti različiti. Najjednostavnija su ojačanja od drveta, a zatim od betonskih ploča ili kutija koje se učvršćuju metalnim sidrima ili iglama. To im daje stabilnost.

Gabioni su žičane kutije koje se ispunjavaju kamenom, drobljenim kamenom ili šljunkom. Posebna izvedba su mini gabion kutije čija debljina ne prelazi 10 cm. One su metalnim sidrima pričvršćene u zemlju.