To je sezonski posao, od maja do septembra se kopa zemlja sa crijepuljarskog brda i tada se izrađuju komadi i prave zalihe za cijelu godinu.
Nije samo do kuhara i dobrog recepta, da li će neko jelo "ispasti" dobro i ukusno, već i do posuđa u kojem se sprema. Crijepulje su od vajkada poznate u ovdašnjoj kuhinji jer baš daju autentičan ukus hrani. Da ih otrgnu od zaborava riješile su članice Ženske poljoprivredno socijalne zadruge "Ražanke" iz Srbije. Izradu ovog glinenog posuđa "vratile su" u život.
"Mi smo radili na tome da se ražansko crijepuljarstvo kao tehnika izrade zaštiti i uvrstili smo je u nematerijalno kulturno naslijeđe. U selu Rujište su ostala dva crijepuljara, koji se ovim bave za svoje potrebe. Jedan od njih je naučio svoju kćerku kako se to radi, a ona Danijela Petrović je i jedna od osnivača naše zadruge i zaslužna za svaku koja nama dođe u ruke", rekla je direktorica zadruge Milica Milovanović.
Mada, proizvodnja ovog posuđa je fizički naporna, pa su se nekada njome bavili isključivo muškarci. To je sezonski posao, od maja do septembra se kopa zemlja sa crijepuljarskog brda i tada se izrađuju komadi i prave zalihe za cijelu godinu.
"U džakovima se donosi zemlja i miješa se (sa vodom) u odnosu 2:1. Sipa se u veliku rupu - kanik. A, onda kreće sva muka. Skida se obuća i zemlja se nogama pritiska i miješa, odnosno homogenizuje. Dvadesetak puta cijeli grumen zemlje treba da prođe kroz stopala da bi se usitnio."
Zatim se od dobijene mase, odvaja parče po parče u veličini zamišljene crijepulje, stavlja se na podlogu za koju ne smije da se zalijepi.
"A, onda na koljena i ručno", kaže Milovanović.
Kako izgleda izrada ovog pomalo zaboravljenog zanata, pogledajte u videu:
Tagovi
Autorica
