Domaćice iz Gnojnice prave najbolji džem od šljiva, dobili smo recept!

Za dvije sedmice bit će obilježen Međunarodni dan žena na selu. Njime se želi skrenuti pažnja na pripadnice nježnijeg spola u ruralnim sredinama. Žene koje su cijeli život živjele i radile u domaćinstvu i poljoprivredi, u većini slučajeva, nemaju penzija niti prihoda.

Iako često "nevidljive" u savremenom društvu, ono što one čine i rade za upravo za to društvo nemjerljivog je značaja. Nema te marmelade koja može nadmašiti, na primjer, domaći džem od šljive. A, mi smo ovaj put odlučili provjeriti kako se pravi onaj najbolji - kojeg pripremaju domaćice iz Gnojnice kod Lukavca.

Recept za džem

Zahida Ikanović, predsjednica Udruženja žena Gnojnica, nedavno je na jednom lokalnom događaju primila priznanje i nagradu za najbolji džem od šljiva. Spremala ga je zajedno sa dvije članice Nurom Sejdinović i Eminom Softć.

"Šljive moraju biti zrele i oprane. Iščepamo ih, poredamo u tepsije i pošećerimo. Na dva kilograma šljiva ide pola kilograma šećera. Tako poredane odstoje oko tri sata, da šljiva pusti sok", kazala je Zahida za Agroklub, dodavši kako tako pripremljene stavljaju u rernu na 150 do 180 stepeni, gdje se polako peku.

Ovaj proces traje dok uvri kompletan sok od šećera i šljiva, ali ne smije da zagori.

"Kada uvri sok, stavljamo na blagi plamen, na drva ili ugalj, ne može na struju da ne bi izgorjelo, mora se kuhati na laganoj vatri 10 -15 minuta i kašikom se lagano pomjeraju šljive. Ne smije se previše miješati da se ne usitne", napominje naša sagovornica.

Tako pripremljen džem, vreo se sipa u vrele tegle, koje se potom okreću na poklopac i umotaju u deku dok se ne ohlade. Ako je dobro pripremljen boja mu je rumena, ima lijep miris šljive i ni malo ne gorači. "Ne smije se zapeći odozdo, korica ni slučajno da zagori. Proces traje oko tri sata", napominje.

Ovo je samo jedan od mnogobrojnih recepata za džemove, pekmeze, salate i druge proizvode koje ove vrijedne žene pripremaju.

Brojne akcije

Prema riječima naše sagovornice od poljoprivrede se može živjeti, a najveći problem kao i drugim proizvođačima, je plasman proizvoda.

"Bilo bi mnogo lakše kada bi postojalo neko tržište gdje ljudi mogu prodati svoje proizvode po realnoj cijeni. Proizvodi sa sela su kvalitetni, ali je tržište jeftino", kaže Zahida koja vodi Udruženje od 30 članica.

Redovno se odazivaju na akcije i redove u svojoj lokalnoj zajednici, ali i međusobno jedna drugoj pomažu kor poljoprivrednih radova.

"Kad je nekoj od naših članica potrebno uvijek se nekoliko nas pridruži da pomogne. Jedna drugoj olakšavamo posao i lakše je raditi uz smijeh, priču, razonodu", dodaje.

Žene na selu: Ključne za napredak poljoprivrede, ruralnog razvoja i prehrambenog suvereniteta

A, uskoro će, ono što proizvedu, ako se realizira dogovor sa lukavačkim gradonačelnikom Edinom Delićem, prodavati na lokalnoj tržnici. Naime, obećao je da će dobiti svoj kutak, odnosno prostor gdje će nuditi svoje domaće proizvode. Članice ovog udruženja aktivne su i u drugim segmentima. Najponosnije su na izgrađena izletišta, a takva su dva, dok se treće pravi.