Crvena buba s crnim prugama nije štetočina - zašto ju ne treba uništavati?

Ljudi moji, kakva je ovo bubetina? - panično je pitanje koje su neki postavljali na Facbook grupama namijenjenim vrtlarima, uz sliku kukca s crveno crnim prugama.

To ti je jedna vrsta smrdljivog martina, uništi to - bio je najčešći odgovor. Nakon toga su uslijedile preporuke za sve moguće metode uništavanja - od utapanja u vodi, usisavanja, špricanja čili paprikom, češnjakom, sirćetom, soli, mlijekom... od kojih većina njih, da se podsjetimo, za suzbijanje smrdljivog martina ne vrijedi.

I koliko god da mi je drago da je sve više onih koji se hobistički bave vrtlarstvom, toliko se bojim kakvu sve štetu prave prirodi svojim neznanjem, a onda i krivim, opasnim pristupom prema biljkama i biljnim staništima u kojima žive milioni bića koji samo rade svoj posao.

Ona crveno crna buba

Naime, ova lijepa i potpuno nedužna buba, Graphosoma lineatum pripada porodici Pentatomidae, dakle stjenicama, ali za razliku od tzv. smrdljivih martina ne napada usjeve niti vrtne biljke. Zovemo ju još crvena stjenica, prugasta stjenica, buba tigrica ili pak "ona crveno crna buba".

Lako je prepoznatljiv kukac zahvaljujući jarkim crvenim leđima prošaranim crnim uzdužnim prugama. Tijelo mu je jajoliko, spljošteno, a veličina se kreće od 8 do 12 mm.

Najčešće ga se može vidjeti na biljkama iz porodice štitarki (Apiaceae), kao što je divlja mrkva (na slici), obična mrkva, peršin, komorač, divlji pastrnjak i drugi.

I ljekovit i opasan - ne dirajte pastrnjak po suncu

Hrani se biljnim sokovima iz cvatova, ali ne nanosi štetu biljkama - štaviše, gotovo je isključivo prisutna u prirodnim staništima, livadama, rubovima šuma i zapuštenim travnjacima.

Njihova crveno-crna boja ima upozoravajuću funkciju - znak je predatorima, posebno pticama da nisu baš ugodne za jesti. Ako ih se uhvati, izlučuju neugodan miris, no ne napadaju niti grizu, i nisu štetni za ljude.

Četiri razloga zašto da ih pustite na miru

Kada ih vidite u svom vrtu, uživajte u njihovom zanimljivom izgledu i prisutnosti jer, četiri su razloga zašto ih jednostavno treba pustiti na miru:

1. Ovi kukci nisu štetnici - ne napadaju povrće, voće ni ukrasno bilje.
2. Ne šire bolesti - za razliku od nekih invazivnih stjenica, nisu prenosioci virusa ni bakterija.
3. Važan su dio prehrambenog lanca - njima se hrane ptice kao što su vrapci, crvendaći, fazani, drozdovi koji u vrtu smanjuju broj štetnih gusjenica, jedu lisne uši i ličinke te potiču prirodnu ravnotežu bez upotrebe pesticida. Takođe, jedu ih i manji grabežljivci kao što su paukovi, mravi, stonoge i grabežljive stjenice, posebno dok su još u stadiju ličinki. Oni takođe reguliraju brojnost opasnih štetočina, održavaju tlo živim i djeluju kao prirodna zaštita koja smanjuje potrebu za insekticidima.
4. Indikator su očuvane prirode - njihova prisutnost govori o biološki raznolikom i niskointenzivnom staništu, jer preferiraju divlje, netretirane travnjake i ekološki stabilne sisteme.

Dakle, iako sami nisu oprašivači, pridonose očuvanju ravnoteže u esosistemu. Zajedno s biljkama štitarkama tvore mikroekosisteme u kojima obitavaju mnoge druge korisne vrste: osolike muhe, ose, kukci oprašivači i paraziti štetočina. Mogu se smatrati biološkim indikatorom zdrave flore i faune.

Zato budite sretni što ih imate u vrtu!