Ako je postojalo Panonsko more, Kozara je bila obala

U prelijepoj staroj kući Jerkovića, izgrađenoj u 19. vijeku, na sve strane eksponati. Podsjećaju kako se nekada obrađivala zemlja, sakupljali plodovi, pravila hrana, ali i kako se veselilo i slavilo. Na sve strane žičani instrumenti stari po dva ljudska vijeka okačeni na ručno tesanu građu od slavonske hrastovine. Tu su i ribarski alati, lampe, fenjeri, pegle od gusa, mnogo toga.

"Ovdje je nekada bila opančarska radnja moga tasta Branka Obradovića. Radnja je radila do šezdesetih godina prošloga vijeka. Branko je bio vrsni majstor za popravku i izradu opanaka i druge obuće, a zanimljivo je da su od njega zanat izučili mnogi kasnije veoma priznati obućari", kaže Stojan.

Točak od kola star četiri stoljeća

Potom je uslijedila "prezentacija" tesanog hrastovog točka od drvenih volovskih kola. Točak se okretao i nosio teret, uglavnom drvo i žito, za vrijeme turske vladavine na ovim prostorima.

"Akademski slikar i vajar Borislav Prpoš, inače restaurator i procijenitelj umjetnina, garantuje da je ovaj točak stariji od četiri stoljeća. Pravljen je ručno, sjekirom zvanom bradva od hrastovine. I danas je potpuno ispravan i neoštećen", kaže Stojan.

Bajo, kako ga prijatelji zovu, pokazuje nam potom čitav niz predmeta za kuhinju, ali i za radove oko stoke i obradu zemljišta.

"U ovome se nekada mijesio hljeb, ovo su pekarski rekviziti, koji su prije 150 godina korišteni u prvoj pekari "Vučkovac'"u Gornjim Podgradcima. Imam i češagiju za ovce, nož i viljušku stare 400 godina u futroli u obliku kubure, vreteno, preslicu, dosta starih brava i kjučeva koji su zaključavali silno blago", ponosno ističe Stojan Jerković.

Bajo ima dokaz da je postojalo Panonsko more

Od 350 antikviteta starijih od jednog vijeka je i jedno kovano sidro, nađeno na planini Kozara. Na starim hrastovim panjevima na Kozari još uvijek postoje alke, za koje postoje vjerovanja da su služile za vezanje brodova.

"Ako je postojalo Panonsko more, Kozara je bila obala. I ovo sidro je dokaz za to. Osim sidra imam mnogo ribarskog alata iz minulih vijekova, koji govori o tome kako su se ljudi prehranjivali. Mi smo ovdje naučili od Slavonaca kako se od bijele ribe naprave specijaliteti ravni morskim plodovima. Tako smo zarađivali, školovali djecu i preživljavali", priča Stojan.

Među eksponatima je i stari čobanski alat

Ovaj nadaleko poznati boem i ribar kaže da je za pojedine eksponate dobijao na stotine eura, ali da nikad nije podlegao novcima. Kraći boravak u prelijepom ambijentu njegove kuće pokazuje kako se nekad mukotrpno proizvodio hljeb i živjelo od poljoprivrede, ali da se nakon svakog teškog posla našlo vremena i za druženje i pjesmu. Danas je sve drugačije, pa zato Bajini eksponati dobijaju posebnu vrijednost.