Greške u ovoj fazi kasnije se teško mogu ispraviti, zato je važno posvetiti maksimalnu pažnju svakom detalju.
Iako je još rano za izlazak na parcele, za povrtlarsku proizvodnju sezona počinje ranije, sjetvom rasada. Već od kraja januara i tokom februara započinje rana sjetva u grijanim plastenicima, dok se s približavanjem proljeća rokovi pomjeraju prema negrijanim objektima i, kasnije, otvorenom polju. Tempiranje ove faze u velikoj mjeri određuje kako će se proizvodnja razvijati u nastavku sezone.
Proizvodnja kvalitetnog rasada je jedan od najvažnijih koraka u uspješnoj proizvodnji povrća. Dobar rasad znači zdravu biljku, brži početak rasta, raniju berbu i veće prinose. A, prije sjetve je najvažnije vrijeme da ponovite osnovno gradivo, jer greške u ovoj fazi kasnije se teško mogu ispraviti.
Sve počinje od kvalitetnog sjemena. Treba birati provjereno, deklarisano sjeme, prilagođeno klimatskim uslovima i tipu proizvodnje (plastenik ili otvoreno polje). Hibridno sjeme (F1) je skuplje, ali daje ujednačeniji i otporniji rasad.
Za rasad se ne preporučuje obična vrtna zemlja. Najbolje je koristiti gotove supstrate za rasad, koji su sterilni, rastresiti i bogati hranivima. Dobar supstrat mora imati dobru drenažu, zadržavati vlagu i omogućiti korijenu dovoljno kisika.
Rasad se može proizvoditi u plastičnim čašama, stiropornim kontejnerima, pliticama ili saksijama. Bitno je da posude imaju rupice za oticanje viška vode, kako ne bi došlo do truljenja korijena.
Sjeme se sije na odgovarajuću dubinu – u pravilu, dubina sjetve je 2 do 3 puta veća od veličine sjemena. Nakon sjetve, supstrat se lagano pritisne i zalije finim raspršivačem kako se sjeme ne bi ispralo.
Temperatura je najvažnija za klijanje. Većina povrća klija na 20-25°C (paradajz, paprika, krastavac), dok salata i kupusnjače mogu klijati i na nižim temperaturama (15-20°C). Preniska temperatura usporava klijanje, a previsoka može oštetiti mlade biljke.
Nakon nicanja, rasad mora imati dovoljno svjetlosti. U suprotnom dolazi do izduživanja biljaka (rasad postaje "tanak i slab"). Idealno je da rasad ima 12 do 14 sati svjetla dnevno, bilo prirodnog ili dodatnog (LED rasvjeta).
Zalijevanje mora biti umjereno. Previše vode dovodi do pojave bolesti i truljenja korijena, dok premalo vode usporava rast. Najbolje je zalijevati ujutro, mlakom vodom, i održavati supstrat stalno blago vlažnim.
Ako se koristi kvalitetan supstrat, u početku nije potrebna dodatna prihrana. Kasnije se može koristiti blaga vodotopiva prihrana (npr. NPK ili tekuća gnojiva), ali u slabijim koncentracijama.
Rasad je osjetljiv na bolesti poput polijeganja (padavice). Važno je održavati higijenu, koristiti sterilne posude i supstrat, provjetravati prostor i ne pretjerivati sa zalijevanjem.
Prije sadnje na stalno mjesto, rasad se mora "kaliti". To znači postepeno navikavanje na niže temperature, više svjetlosti i vjetar. Kaljen rasad se bolje primi i manje doživljava stres nakon presađivanja.
Tagovi
Autor