Kada se počupaju korovi u zasadu već nakon dan - dva, vidi se napredak, biljke odmah živnu. Najkraće rečeno, to je najbolje rješenje za uspješan razvoj borovnica.
Korovi uzimaju hranu borovnicama koje u tom slučaju slabije napreduju, a često se i suše. Među njima najveći problem pravi pirika.
Kako bi shvatili zašto su korovi veliki problem u borovnicama, najbolje bi bilo vidjeti zasad sa i bez trave oko sadnica.
Bez obzira da li je trava, odnosno korov visok ili nizak, jedna je stvar sigurna - borovnica će da trpi zbog manjka hranjiva koje oni uzimaju njenom nježnom korijenju. Da podsjetimo, dubina korijena borovnica iznosi 40 centimetara, što takođe govori o tome koliko je važno da nema konkurenciju u vidu brojnih korovskih biljaka.
Pirika, odnosno, pirevina, Agropyrum repens, najviše je zastupljen korov u našim voćnjacima, pa i zasadima borovnica. Pirika voli kiselu zemlju, ima razgranat i dubok rizom, to jest korijen, koji može da ide i nekoliko metara u stranu od centralne žile. Što je najgore, dobro podnosi zimu i niske temperature, ali i dugotrajnu sušu.
Kada se počupaju korovi u zasadu već nakon dan, dva, vidi se napredak kod biljaka. Drugim riječima, živnu i najkraće rečeno zasad borovnica bez korova najbolje je rješenje za uspješan razvoj biljaka.
Da bi napad korova bio što slabiji oko borovnica se posipa piljevina i sječka. Što deblji sloj, to bolje. Međutim, pošto su korovi izuzetno jaki i bore se za opstanak, nakon nekog vremena, dolazi do probijanja sječke i formiranja spleta žila na i ispod sječke.
Što je sloj sječke deblji, većina korijena teže će se čupati iz osnova, ali je i bilo kakvo otkidanje bolje nego da se korov ostavi na površini. Bržem rastu i razvoju korijena pogoduje i sistem za navodnjavanje jer se borovnica mora često navodnjavati u slučaju sušnih ljeta pa je češća dostupnost vode idealna za korove.
Osim prostora između i oko samih biljaka, u unutrašnjosti grmova takođe se moraju čupati korovi, bez obzira na opasnost dizanja sadnice borovnice ako je korijenov sistem unutra obmotan oko korijena biljke. Zato je potrebno, barem jednom godišnje, obnoviti sloj piljevine i sječke oko sadnica.
Problem u ovoj godini predstavlja to što se proizvođači teže snalaze u vezi s kupovinom piljevine i sječke jer ih drvoprerađivači koriste za proizvodnju peleta čija je cijena, donedavno, bila izuzetno visoka. Oni, koji su prošle godine kubik piljevine, koja je ostajala kao otpad nakon obrade drveta, plaćali 10-12 maraka, ove su kupovali minimalno po duplo višoj cijeni.
Zato su pojedini proizvođači pribjegli postavljanju folija sa strane bankova na kojima je posađena borovnica. Ostavlja se tridesetak centimetara praznog prostora, od osnovnih grana biljke do folije, koji se popunjava piljevinom i sječkom.
Ako su imali višak piljevine i sječke proizvođači su je stavljali na foliju da voćka ne bi trpila zbog jakih sunčevih zraka tokom ljeta i mogućeg pregrijavanja korijena. Najbolje je da boja folije bude bijela, a ne crna.
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autor