Alen Memišević iz Maglaja naslijedio je posao prodaje lubenice od svog pokojnog oca. Ovim poslom porodica Memiševiće se bavi već 40 godina i nadaju se da će ova tradicija potrajati još jako dugo i da će se prenositi s koljena na koljena. Svojim kupcima nude samo najbolju, prvoklasnu lubenicu.
Ona je jedna od najpopularnijih vrsta voća u Bosni i Hercegovini, posebice za vrijeme vrućih ljetnih dana. Postoji i veliki broj poljoprivrednika koji se bavi njenim uzgojem, i to na jako velikim plantažama. Nekima, uzgoj ovog voća postao je porodična tradicija koja daje siguran izvor prihoda. Naravno, govorimo o lubenici.
Inače, zanimljiv podatak je da Bosna i Hercegovina spada među 3 zemlje u Europi koje se bave uzgojem lubenice.
Lubenica je cvjetna biljka čije porijeklo dolazi iz Južne Afrike, ali se s vremenom proširila na područje Mediterana i Europe. U ljetnim i sparnim danima dobra je upravo iz razloga jer gasi žeđ. U sebi sadrži 92% vode, 6% šećera i veoma mali postotak masti. U suštini, postoji više vrsta lubenica, a najpopularnija vrsta je ona bez košpica i lubenica koja je malo veća od one bez košpica. Manje poznata vrsta je žuta, odnosno narandžasta sorta koja je i dobila naziv po svom okruglom obliku i specifičnoj boji. Osnovna podjela lubenice je na one sa i bez košpica.
A pored informacija koje smo naveli u uvodnom dijelu teksta, donosimo i zanimljive podatke o tome kako je to baviti se prodajom lubenica. Da li se zaista može živjeti od tog posla koji traje samo za vrijeme sezone, te koliko je zapravo istovremeno moguće uzgajati i prodavati lubenicu?
Odgovore na ova pitanja, ali i mnogo drugih informacija dobili smo od Alena Memiševića iz Maglaja, koji je poznat upravo po tome što prodaje lubenice koje uvozi iz drugih zemalja, a ono što je još zanimljivije, jeste činjenica da upravo ovaj posao u porodici Memiševića egzistira već punih 40 godina. Naravno, dovoljno je reći da je ovaj posao postao tradicija u ovoj porodici.
Lubenica je cvjetna biljka čije porijeklo dolazi iz Južne Afrike, ali se s vremenom proširila na područje Mediterana i Europe.
Sezonski posao je započeo Alenov otac, koji je još prije punih 40 godina počeo sa prodajom lubenica, koje su tada pristizale iz susjedne nam Srbije. Već tada, kako nam Alen otkriva, sezona lubenica je trajala jako kratko.
"Sezona je tada trajala skroz kratko, nekih 20 dana, ali sada traje nešto manje od tri mjeseca. Razlog tome je što sada imamo uvoz", započinje svoju priču naš sagovornik Alen.
Saznajemo i da su svoje prve lubenice uvozili iz Turske, Grčke i Albanije. Nakon njih, došle su i naše, bh lubenice. Alen nam dalje otkriva da sadašnji posao radi upravo onako kako ga je njegov otac naučio, te da u obzir za prodaju dolazi samo prvoklasna lubenica.
Alen nam dalje priča da za razliku od lubenica koje se uvoze izvan Bosne i Hercegovine, domaće lubenice se najčešće kupuju na komad, a ne količinski. Iako stoji činjenica da su lubenice iz Bosne i Hercegovine kvalitetne, Alen ističe da nije u mogućnosti baviti se njihovim uzgojem zbog velikih obaveza koju su vezane za njihovu nabavku i prodaju tijekom sezone.
Sezona je prije 40 godina trajala skroz kratko, nekih 20 dana, ali sada traje nešto manje od tri mjeseca.
Pitali smo Alena koliko su kupci zadovoljni lubenicom koju on prodaje, te koliki je interes kupaca za njegovim lubenicama, na što nam on odgovara:
"Živimo u takvoj sredini gdje je plaća nešto slabija. Mislim i siguran sam da bi većina ljudi voljela kupovati najkvalitetnije voće ili povrće, ili bilo kakve druge potrepštine, ali gledano sa financijskog aspekta, to je malo teže, jer su plaće male, a treba živjeti svaki mjesec upravo sa tom plaćom, a ne dva dana. Međutim, moram dodati da ljudi iz dijaspore, koji imaju malo više novaca rado dolaze i kupuju traženi kvalitet koji mi možemo ponuditi.
Sezona uzgoja i prodaje lubenica za ovu godinu je prošla. Pitali smo našeg sagovornika kakva sezona je ostala iza njega, te da li je zadovoljan postignutim rezultatima. On nam odgovara da, gledano sa ekonomskog aspekta, jako je zadovoljan, posebno ove godine, koja je bila više nego uspješna. Ističe da se ovo ljeto razlikovalo u odnosu na neka ranija, budući da su ove godine bile visoke temperature, a lubenica je upravo služila kao najbolje osvježenje u tim vrućim danima.
"Moju lubenicu kupuju i ljudi iz drugih bh gradova, pogotovo iz okolnih mjesta, kao što su Žepče, Zavidovići, Tešanj. Ima situacija kada pojedini ljudi dolaze iz drugih gradova maksuz svaki dan da kupe moju lubenicu, zbog čega sam izuzetno ponosan", dodaje Alen.
Već smo napisali da se Alen ne bavi proizvodnjom lubenice, iz razloga jer on smatra da ne bi imao vremena dovoljno posvetiti se i proizvodnji i uzgoju lubenice, s obzirom da većinu vremena provodi na štandu, dok je Alenova supruga posvećana brizi oko male bebe, a njihov sin je još uvijek mlad. No, iako mlad, Alen otkriva kako ga polako uči na koji način da radi i kako da se obraća mušterijama, nadajući se da će upravo njegov sin biti taj koji će nastaviti njihovu porodičnu tradiciju.
Zanimalo nas je da li je za Alena i njegovu porodicu prodaja lubenica težak posao, odnosno koliko je zapravo potrebno truda uložiti da bi cijeli posao bio uspješan i da bi u konačnici svi bili zadovoljni.
Alen nam odgovara da se radi o jako napornom poslu, iako neki misle da je u pitanju samo otići po robu, utovariti je, istovariti i onda prodavati.
Ova je godina bila iznimno uspješna.
"Navečer se ide po novu lubenicu, a onda dolazi jutro kada treba cijeli dan biti na štandu bez ijednog sata spavanja", priča Alen koji po svježu lubenicu ide otprilike 4-5 puta sedmično, dodajući da uvijek dovozi onoliko lubenice koliko smatra da može prodati za dan-dva. Razlog tome je, smatra on, da je mnogo bolje raditi tako, nego dovesti 20 tona koje će stajati 10 dana. Ipak, dodaje, svježe je najbolje.
Prepoznati dobru i pravu lubenicu nije baš uvijek tako jednostavno. Ljudi, odnosno kupci najčešće posežu za tradicionalnim metodima, kao što su kuckanje po lubenici, ili gledanje šare, što je, po Alenovom mišeljenju, jako pogrešno.
On smatra da je taj posao najbolje prepustiti trgovcu, jer ukoliko se i desi da lubenica ne valja, to ide na njegovu dušu, a u Alenovom slučaju, ukoliko bi i došlo do takvih situacija (a rijetko se dešavalo), onda on daje svojim kupcima novu lubenicu besplatno, ili je otvara na licu mjesta...
"Bolje je da ja bacim jednu lubenicu, nego da je netko odnese i baci i ne vrati se više nikada. Radi se o tome da kupac uvijek mora biti zadovoljan", rekao je Alen.
Obično se u svakodnevnom životu dešavaju i razne anegodote kojih se vrlo rado kasnije prisjećamo. Nije čest slučaj da se anegdote, odnosno zanimljive situacije dešavaju i na poslu. I naš sagovornik je imao jednu anegdotu, koje se vrlo rad prisjeća.
Naime, radi se o tome, da je jedne prilike prodao jednu lubenicu za nevjerovatnih 100 eura.
Kako je došlo uopće do toga, pojašnjava nam Alen u nastavku.
"Dok je otac još bio živ, dovezao je novu turu lubenica, gdje je najmanja bila od 20 kilograma, dok su najveće težile 46, 48 i 54 kilograma. Tada smo odlučili da njih ne prodajemo, već smo ih koristili kao izlog. Mnogi su se čudili otkud tako velike lubenice i htjeli su ih kupiti, međutim, mi smo stajali čvrsto sa stavom i nismo ih željeli prodavati. Međutim, ljudi su bili stvarno jako uporni i jednog dana pojavio se čovjek iz Austrije, koji je izabrao baš tu najveću, kako bi je ponio u zemlju u kojoj živi.
Alen po svježu lubenicu ide otprilike 4-5 puta sedmično. Uvijek dovozi onoliko lubenice koliko smatra da može prodati za dan-dva.
Htio je pokazati kakve lubenice rastu u Bosni i Hercegovini. Uporno sam odbijao prodati je i nakon ubjeđivanja mog oca i mene, pitao je da mu kažemo koliko je cijena iste. Govorio je da nije bitno koliko košta, platit će. Tada sam se našalio, ne očekujući da će je stvarno kupiti, i rekao da košta 100 eura, na što je on izvadio novac bez razmišljanja i u konačnici je kupio. Otac i ja smo ostali začuđeni i u šoku."
Na kraju razgovora, Alen zaključuje kako je ovo posao kojim se ne može bilo tko baviti. Dodaje sa su mnogi pokušavali, međutim, odustajali su odmah nakon što su vidjeli koliko moraš biti komunikativan, koliko je važno poznavati dosta ljudi i naravno imati dobru, odnosno najbolju lubenicu. I naravno, biti spreman na žrtvovanje i dosta odricanja, da bi imao uspješan posao.
A kada su u pitanju planovi za budućnost, Alen kaže kako je budućnost kod svih nas neizvjesna, te da se nikada ne zna što nam donosi novi dan. On se ipak nada da će se njegova očekivanja ispuniti i da će sve biti dobro. Zasada, siguran je on, nastavit će svojim kupcima i dalje nuditi najbolje od najboljeg, a sve ostalo će biti onako kako sudbina odredi.
Foto: Arhiv Alena Memiševića
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
