Smolotočina na voću nije bolest već ljudski faktor?

Smolotočina na stablima mnogih voćnih vrsta, a posebno na trešnji, višnji, kajsiji, breskvi, pa i šljivi, nije bolest u pravom smislu riječi, već patološko stanje tkiva kore koje nastaje pod uticajem jednog ili više nepovoljnih vanjskih ili unutrašnjih činilaca.

Najčešći uzroci smolotočine su nepovoljno zemljište za uspijevanje određenih voćnih vrsta, nepodesna voćna podloga, pretjerano đubrenje zemljišta azotnim đubrivima, prejako orezivanje, dejstvo mraza i na kraju povrede izazvane mehaničkim putem.

Koji su razlozi?

Teško, vlažno i zbijeno zemljište čest je uzrok pojave smolotočine na koštičavim vrstama voćaka, a posebno na trešnjama i breskvama. Zato na takvim zemljištima ove voćne vrste ne treba ni saditi. Ako su već zasađene treba nastojati da se kalcizacijom popravi struktura zemljišta.

Čemu plavo prskanje i krečenje stabla?

Voćna podloga na kojoj su voćke okalemljene, ako nema dobru podudarnost s plemenitom sortom, također izaziva pojavu smolotočine. Ovo se posebno ispoljava kod nekih sorti trešanja i višanja okalemljenih na rašeljki (magrivi) i kod kajsija i bresaka okalemljenih na nekim sortama šljive ili džanarici.

Preobilno i jednostrano đubrenje koštičavih vrsta voćaka azotnim đubrivima također potencira pojavu smolotočine, jer voćke dovodi do prejake bujnosti i narušavanja odnosa podzemnih i nadzemnih organa.

I prejako orezivanje ili podmlađivanje koštičavih vrsta voćaka često izaziva smolotočinu, najčešće na presjecima, koji ne mogu brzo da zarastu.

Do pojave smolotočine može doći i zbog izmrzavanja na deblu ili rakljama i ramenim granama ili zbog mehaničkih povreda izazvanih prilikom obrade zemljišta, berbe plodova i slično.

Kako je liječiti?

Smolotočina na voćkama može se liječiti samo ako nije uzela velikog maha. Liječenje se sprovodi tako što se žarište prvo pažljivo nožem odstrani sve do zdravog mjesta, pa se onda dezinfikuje 5 posto rastvorom plavog kamena ili 0,5 posto rastvorom na bazi kaptana ili cineba, pa se poslije rana premaže kalem voskom. U nedostatku kalem voska rane se mogu premazati lanenim uljem, kojem prethodno treba dodati malo čađi, odnosno gara.

Poslije toga svako stablo pođubriti sa po kilogram - dva kombinovanog mineralnog đubriva, sa što manje sadržaja azota, pa onda zemlju prekopati ili izriljati da bi se đubrivo zatrpalo. Pored toga, ovako liječene voćke u toku vegetacije treba redovno štititi i od najčešćih bolesti i štetočina, prskanjem odgovarajućim preparatima.