Daleko je lakše, bolje i jeftinije da se, dok voćni zasadi ne stupe u pun rod, popravljaju zelenišnim đubrenjem, koje se u posljednje vrijeme sve više zanemaruje, a njegovom primjenom ne samo da zemljište obogaćuje humusom, već i osnovnim biogenim elementima.
Prekomjerna upotreba mineralnih đubriva, koja su transportabilnija i daleko lakše manipulativnija nego prirodna, sigurno da u izvjesnoj mjeri zagađuju životnu sredinu, u prvom redu preko vode. Stoga treba nastojati, gdje god postoje uslovi, da se umjesto mineralnih za đubrenje voćnjaka koriste prirodna, odnosno organska, kao što su: stajnjak, glistenjak, kompost, treset, obogaćeni treset i zelenišno đubrenje.
Prirodna, odnosno organska đubriva odlična su za primjenu u voćnim zasadima, zato što ona ne samo što obogaćuju zemljište u osnovnim makro, pa i mikro elementima, već zemljište obogaćuju i humusom, te time ga čine istovremeno lakšim, strukturnijim i vezanijim. Zemljišta koja su bogatija humusom bolje upijaju i konzerviraju vlagu i manje su podložna štetnom dejstvu erozivnih činilaca.
Prilikom izvođenja agromelioracije zemljišta privredna je šteta da se njegova popravka vrši isključivo mineralnim, a ne i organskim đubrivima. Daleko je lakše, bolje i jeftinije da se, dok voćni zasadi ne stupe u pun rod, popravljaju zelenišnim đubrenjem, koje se u posljednje vrijeme sve više zanemaruje, a njegovom primjenom ne samo da zemljište obogaćuje humusom, već i osnovnim biogenim elementima.
Neke biljke koje se koriste za zelenišno, kao što su slačica i gorušica, imaju i tu moć da iz većih dubina iz zemljišta izvlače fosfor i kalijum, te kasnije njihovim zaoravanjem i razlaganjem, ovi elementi postaju pristupačni znatno većem broju žilica korijenovog sistema voćaka za apsorpciju.
Herbicidima se u voćnjacima uništavaju ne samo jednogodišnji (selektivni), već i višegodišnji korovi (totalni). Totalnim herbicidima uništavamo korovsko rastinje, ali čak i dugogodišnje drvenasto rastinje, pa i voćne kulture. I jedni i i drugi štete voćkama ako se njima nestručno rukuje, pogotovo ako se nepažnjom isprskaju grane i lišće voćaka, što je čest slučaj.
Često se na lišću gajenih voćaka primijete izvjesne nekrotične pjege, koje su nastale prodorom herbicida u pojedina tkiva voćaka. Njihovo dejstvo na raznovrsne biljke, pa i voćke, je, bez pretjerivanja se može reći, katastrofalno. Pa kada, ove hemijske materije tako djeluju na biljke, sigurno da ostavljaju štetne posljedice na životinjske i ljudske organizme. Otuda, u cilju očuvanja životne sredine, a samim tim i čovječijeg zdravlja, treba nastojati da se oni što manje koriste u voćarstvu za suzbijanje korova.
Umjesto njihovog rasturanja, po životnu sredinu mnogo je bolje i zdravije uništavati korove plijevljenjem ili prašenjem, kultivacijom ili korištenjem crnih folija za zastiranje zemljišta, a u krajnjem slučaju gdje je to moguće zatravljivanjem međuredova u voćnjacima.
Tagovi
Autor
