Odvjetnik koji budućnost vidi u eko proizvodnji

Dok mnogi voćari razmišljaju kako u ovim kriznim godinama za voćarstvo opstati, mnogi su počeli i krčiti voćnjake, supružnici Zvjezdana i Milan Romanić iz Banja Luke, sade i šire voćnjake na svojim obiteljskim gospodarstvima u Slavoniji.

Prvi mali voćnjak posadili su 2009. godine u Milanovom rodnom selu Medarima kod Nove Gradiške gdje im je obnovljena obiteljska kuća. Sljedeće dvije godine posadili su dva hektara jabuka. Osnovali su i obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, upisali voćnjak u ekološki upisnik, a ovih dana u Okučanima sade novi voćnjak na površini većoj od jednog hektara. Kažu da neće na tome stati, i dalje će prema financijskim mogućnostima ulagati u širenje voćnjaka.

Širenje voćnjaka starih sorti jabuka

"Budući da se na ovakvim manjim površinama ne isplati proizvodnja tradicionalnih ratarskih kultura: kukuruza, pšenice, ječma i drugih, odlučili smo se za voćarstvo. Smatramo da je budućnost u ekološkoj proizvodnji, jer je sve veća potreba za zdravijom hranom iz organske proizvodnje, takvi su proizvodi skuplji", priča nam Milan dok sa rođakom Bojanom razmjerava razmake redova za sadnju novog voćnjaka.

Zanimljivo je da su Romanići među rijetkim voćarskim gospodarstvima u tom dijelu zapadne Slavonije koja su se odlučila za sadnju isključivo starih sorti jabuka.

"Sadimo stare sorte jabuka i to cijepljene na divlje podloge koje nabavljam u rasadniku obitelji Zvonka Šporčića u Starom Petrovom Selu. Za stare sorte odlučio sam se zato što su manje zahtjevne za uzgoj i održavanje, otpornije su na bolesti, pogodnije su upravo za ekološku proizvodnju, a mislim da će zbog razvijenog korijena lakše podnositi ovo globalno zatopljenje i klimatske promjene sa dugim sušnim razdobljima", kaže Milan.

Mraz uništio plodove

Od jabuka koje je posadio prije pet-šest godina očekivao je u ovoj sezoni prve plodove, ali ih je, nažalost, poharao katastrofalni travanjski mraz. Uništio je sve plodove koji su se zametnuli nakon solidne cvatnje. Dok razgovaramo u voćnjaku u Medarima, vidimo da su se neka mlada stabla okitila cvjetnim pupovima pa ako sljedeća godina bude imalo normalna, može se očekivati i prvi manji komercijalni urod.

Kada je ulazio u ovu proizvodnju Milan je bio svjestan da ga očekuju nesigurno tržište, prodaja po niskim cijenama i mnogi drugi problemi koji prate voćarsku proizvodnju. Zato kaže ako za jabuke koje proizvedu ne nađe tržište u prodavaonicama zdrave hrane, a nada se da hoće, jer takvi plodovi nedostaju, planira ih prerađivati u prirodne sokove od tih starih sorti jabuka.

Planira proizvoditi sokove i sušiti voće

Čim se odlučio baviti voćarstvom Milan je razmišljao i o preradi, a sada visi šansu u nekoj od mjera Programa ruralnog razvoja, odnosno bespovratnim sredstvima iz fondova Europske unije.

"Planiram izgraditi jedan objekt koji bi služio kao pogon za proizvodnju sokova i kao skladište, možda bih gradio i jednu malu hladnjaču i sušaru. Jer, osim ova tri hektara jabuka, imamo još zemlje u Medarima pa sljedeće godina planiramo posaditi još 2 hektara šljive i nešto jabuka. Šljivu planiram sušiti, jer mi je čudno da u našim prodavaonicama kupujemo sušene šljive uvezene iz drugih država", govori nam domaći Milan o svojim planovima. Zanima ga isključivo ekološka proizvodnja, jer u njoj vidi budućnost za proizvođače hrane, žalostan što u njegovom rodnom selu ima toliko zapuštete i neobrađene zemlje.

Osim što je organska hrana zdravija i skuplja, zadovoljan je i visinom poticaja za ekološku proizvodnju. Također ističe da ga nakon stresnog odvjetničkog života svaki rad i boravak u voćnjaku opuštaju:

"Meni nije teško obrađivati voćnjak, kositi travu, zalijevati, orezivati. Super je, lijepo se osjećam u tom voćnjaku koji podižemo sa puno ljubavi. Dobar odmor i radna terapija od psihičkih napora. Lijepo je gledati kako se voćnjak razvija i buja iz godine u godinu, pa od njega očekujemo i značajan prihod kada uđe u rod."

Poljoprivreda mu se uvukla pod kožu

Milan se prisjeća kako je njegov otac bio veliki zaljubljenik u poljoprivredu, jedan od rijetkih ljudi u selu koji se bavio ratarstvom i stočarstvom i od toga je obitelj živjela. Ta ljubav prema zemlji uvukla se i Milanu pod kožu.

"Sjećam se svojih prvih poslova. Tada se počinjalo rano raditi u poljoprivredi. Već sa 6 godina učili su nas prvo da čuvamo stoku, sa sedam-osam godina već smo pomalo okopavali kukuruz i radili i neke druge poslove. Bilo je to naporno u tim godinama, ali nam je poljoprivreda jednostavno ušla u krv, odatle vjerojatno i ta ljubav prema zemlji i prema pojoprivredi", kaže Milan. Nada se da je podizanje voćnjaka dobra priprema za odlazak u mirovinu, a do tada će voćnjaci ući u puni rod.

Ističe da je područje Medara jako pogodano za poljoprivredu. Krasni tereni, primjerice na lokaciji Medarski vinogradi stanovnici Medara i susjednih sela nekada su uspješno uzgajali kvalitetnu vinovu lozu.

"Nažalost, ti vinogradi su već krajem sedamdesetih godina bili zapušteni, vjerojatno zbog mašćehinskog odnosa države prema seljacima i poljoprivredi. Prava je šteta što državama nekim svojim programima i poticajnim mjerama nije pomogla mladim ljudima i obiteljima da ostanu na selu, da ne odlaze masovno u potrazi trbuhom za kruhom."

Poljoprivredi treba ozbiljan zaokret

Spomenuo sam Milanu jedan primjer kako jedan kolega za zagrebačko tržište traži guske i, tvrdi, ne može ih naći u Slavoniji. A nekada su se sela ovog šireg novogradiškog područja bijelila od jata gusaka.

"Da, sjećam se kao dijete da se nije moglo proći cestom od jata gusaka, noćile su vani na tim našim jarcima u slima, a sada možete proći 10 sela da ne vidite ni jednu gusku ili patku. Nekome bi to sigurno mogao biti dobar posao i značajan izvor prihoda, tim više ako postoji potražnja za kvalitetnim mesom", kaže Milan napominjući da je razmišljao i o uzgoju kokoši pa možda i gusaka u voćnjaku. Raduje ga što i njihova petnaestogodišnja kći Nika voli doći u voćnjak brati kupine, mušmule, lješnjake drugo voće, nadajući se da će i kad odraste svatiti što znači zemlja i što ona može dati.

"Mislim da je krajnje vrijeme za ozbiljniji zaokret u poljoprivredi, smatram da je ekološka proizvodnja budućnost", nada se Milan da će novi ministar poljoprivrede, koji je već povukao neke brze i dobre poteze, i nova Vlada svojim mjerama smanjiti uvoz hrane sumnjive kvalitete i potaknuti brži razvoj obiteljskih gospodarstava i tvrtki, a time i zaustaviti odlazak mladih sa sela što je jedan od prioritetnih zadataka.