Kako ukorijeniti smokvu u zip vrećici?

Kod ukorjenjivanja reznice smokve uvijek počnite sa najsvježijim materijalom kojeg možete dobiti. Smeđi (odrvenjeli), materijal debljine prsta, dugačak najmanje 15 cm, sa najmanje 3 čvora je najbolji. Nemojte koristiti novije zelene reznice.

Umjesto saksija koristimo vrećice napunimo otprilike do pola vlažnom, ali ne mokrom, mješavinom za koju se odlučimo da koristimo kod ukorjenjivanja.

Koristite tečne hormone

Upotreba hormona za ukorjenjivanje nije obavezna, ali ako želimo kvalitetan i stabilan razvoj korijena poželjno ga je koristiti. Za smokve preporučujemo neki od tečnih (gel) hormona, jer još uvijek postoje, dovoljno neistražene tvrdnje, da se sa upotrebom hormona u prahu povećava trulež reznica.

Zatvorimo vrećice oko vrata reznice gumicom i za početak ne pravimo nikakve rupe na vrećici, to nam omogućava da mješavina zadrži isti nivo vlage sve dok se ne počne javljati lišće koje izvlači vlagu iz zemlje. Kako je u početku vrećica zatvorena, bitno je da mješavina ne bude previše mokra.

Kada reznica dobije korijenje i listove i počne sušiti tlo u vrećici, potrebno ju je otvoriti. Možete primijetiti da, kako se listovi jače formiraju smjesa u vrećici se počinje jače sušiti oko korijena, tada je potrebno umjereno dodati vode kako se korijenje ne bi počelo sušiti i odumirati.

Za nastavak uzgoja možemo odrezati uglove dna vrećice kako bi omogućili da višak vode izlazi jer moramo zalijevati štedljivo dok korijen ne ispuni vrećicu. Prednost ove metode je u tome što je lahko prenijeti reznicu u saksiju bez oštećenja korijena, kada se učvrsti.

Ubuduće i dalje treba da budete veoma oprezni zalijevajući reznicu dok se ne formiraju još dva ili tri seta listova. Zalijevajte štedljivo oko ruba posude. Provjera težine saksije zahtijeva određeno iskustvo, ali je najbolji način da saznate koliko je vlage u zemlji.

Prilikom nanošenja hormona na reznice potrebno je sačekati 10 do 15 minuta da se prosuši i upije. Obavezno je pridržavati se uputstava za koncentraciju jer se sa prejakom narušava raspored hranjivih materija i tečnosti u reznici.

Ukorjenjivanje bi zahtijevalo da količina vlažnosti nije previše visoka, kao ni da je suho. Kontrola vlage omogućava da rezultat odabrane metode bude uspješan.

Ukorjenjivanje u zatvorenim plastičnim vrećicama oslanja se na kreiranje kontrolisane mikroklime s visokom relativnom vlagom (90–100%) i stabilnom temperaturom (idealno 20–23 °C). Ova mikro klima minimizira transpiraciju i sprječava isušivanje reznice dok se formira kalus i korijen.

Uspjeh gotovo u potpunosti zavisi o kontroli vlage, kako u izabranom mediju za ukorjenjivanje, tako i u prostoru oko reznica. Vlažnost tla i okruženja su od presudnog značaja. Reznice će istruhnuti ako im je tlo previše vlažno. Ako je vlažnost previsoka, dolazi do pojave plijesni, a ako je preniska, reznice su u opasnosti od isušivanja prije nego što dođe do ukorjenjivanja.

Održavati vlagu

Drugi faktor je toplota. Ukorjenjivanje se znatno ubrzava kada su temperature između 20 i 23 ^oC. Osiguravanje toplog okruženja može biti jednostavno kao stavljanje reznica u vrećicu na frižider ili na policu prozora.

Prilikom pripreme reznica za ukorjenjivanje bitno je obratiti pažnju da se ne zamijene gornji i donji dio reznice.

Zamotamo reznice u lagano navlažene papirne ubruse ili novine - ovdje je bitno održavati vlagu, a ne određenu vrstu papira, zatim ih stavimo u zatvorenu plastičnu vrećicu i na toplo mjesto.

Sada moramo biti strpljivi jer svaka sorta je drugačija i svaka reznica se razlikuje po svom procesu ukorjenjivanja. Bitno je naglasiti da se izaberu zrele reznice kako ne bi dolazilo do pojave plijesni i truleži kao na slici iznad.

Za nekoliko sedmica vidjet ćete da se počinju formirati inicijali korijena, a zatim korijeni. Jednom kada vidimo korijenje, premještamo izdanke iz vrećice u prozirne plastične čaše koje sadrže medij za ukorjenjivanje, sa rupama izbušenim na dnu - i zapamtite da su dublje čaše bolje.

Bilo koju metodu da koristimo kod ukorjenjivanja reznica smokve možemo da nastavimo sa sljedećim postupkom.

Ukorjenjene reznice se stavljaju u prozirne čašice za daljnji razvoj korijena. Čaša treba da ima otvore za odvod koji omogućavaju prolaz viška vlage.

Koristio sam razne medije za nastavak procesa ukorjenjivanja. Humus za saksije zadržava previše vlage. Krupni vermikulit ili perlit daju vrlo dobre rezultate. Gruba tekstura omogućava dobar prodor vazduha u smjesu, dok vermikulit dobro zadržava vlagu. Recimo, možemo da koristimo mješavinu 60% perlita i 40% humusa.

Svaka reznica napreduje na vlastitoj vremenskoj liniji. Na kraju biste trebali razviti korijene, ali, opet, svaka reznica je drugačija.

Korijenje i lišće nemaju veze jedno s drugim

Drugo važno načelo koje treba zapamtiti je: korijenje i lišće nemaju veze jedno s drugim. Ako uzmete desetak reznica sa istog stabla i uzgajate ih u istom mediju za ukorjenjivanje u istom loncu - što bliže identičnoj prirodi i njegujte koliko možete, neke će pustiti korijenje, neke će izrasti lišće, a kod nekih će rasti oboje.

Znate li da postoji više od 700 sorti smokava, a sve su podijeljene u četiri vrste?

Ne možete pretpostaviti razvoj korijena posmatrajući razvoj listova. Zbog toga koristimo prozirne čaše, koje nam omogućavaju da zaista vidimo da li se korijeni razvijaju.

Kada premještamo reznice tj. kada ih sadimo na novo mjesto potrebno je da ih aklimatiziramo na otvorenom, tada ih obično postavljamo u sjenu s povećanom vlažnošću na nekoliko dana, i postepeno ih izlažemo na više sunčeve svjetlosti. U ovoj fazi je i dalje kritična kontrola vlažnosti mješavine za saksije. Previše vlage će i dalje uzrokovati trulež i gubitak sada već sadnice.

Nadzemni simptomi truleži korijena uključuju zaostajanje u razvoju, slabu snagu ili uvenuće tokom toplog dana. Lišće takvih biljaka može požutjeti i prerano pasti počevši od najstarijih listova. Korijenje bolesne biljke imat će neku nijansu smeđe ili crne i vidljivo je da je natopljeno vodom.

Korijen smokve (Ficus carica) je veoma zanimljiv s naučnog stanovišta jer ima jedinstvene adaptacije koje omogućavaju biljci da preživi i uspijeva u sušnim i kamenitim područjima.

Prednosti zip-vrećice u odnosu na klasične metode:

• Ušteda prostora i resursa: Nema potrebe za korištenjem supstrata u početnoj fazi.
• Brža evaluacija: Samo reznice koje pokažu razvoj korijena se presađuju.
• Vizualni nadzor: Uvid u faze razvoja bez ometanja procesa (koristi se poluprozirna vrećica ili čašice).

Prednosti u odnosu na metodu bez supstrata:

• Pruža fizičku stabilnost reznici, smanjuje mikro-pokrete koji mogu oštetiti kalus ili primarne korijene.
• Mikroklima i dalje ostaje pod kontrolom - zatvorena vrećica zadržava vlagu i toplinu, ali medij ublažava rizik od kondenzacije direktno na reznici.
• Supstrat ima kapacitet jonske razmjene, što olakšava usvajanje nutrijenata kada počnu da se formiraju funkcionalni korijeni.
• Postepena adaptacija: Po završetku ukorjenjivanja, biljka se ne mora odmah presađivati jer je već u supstratu.

Metoda sa supstratom pruža bolju kontrolu nad fiziološkim i mikroklimatskim uslovima potrebnim za ukorjenjivanje smokve. Obezbjeđuje stabilniji razvoj kalusa i inicijalnih korijena, bolju difuziju kiseonika, i smanjeni stres pri presađivanju.

Metoda bez supstrata je pogodna za brzu selekciju vitalnih reznica jer omogućava lakšu vizuelnu procjenu, ali je manje stabilna u pogledu vlage i podložnija patogenima. Pogodna je za kratkotrajne testove, ali ne i za dugotrajno ukorjenjivanje.

Razlike između drvenastih i poluzrelih reznica?

Drvenaste reznice bolje odgovaraju metodi "rooting-in-a-bag" jer sadrže više skladišnih ugljenih hidrata (škrob) u floemu i ksilemu, imaju sporiju transpiraciju (manji gubitak vode) kao i bolje performanse u niskoj svjetlosti i bez lista.

Poluzrele reznice su osjetljivije na stres dehidracije, zbog aktivnog listanja i transpiracije kao i na patogene, zbog ranjivih ćelijskih zidova.