Urea, prestanak zalijevanja i prirodni postupci pomažu da lišće brže opadne i da zimska zaštita voćaka bude uspješnija.
Zimsko prskanje voćaka i drugih biljaka jedna je od najvažnijih mjera zaštite u voćarstvu. Ono se obično provodi u kasnu jesen ili ranu zimu, kada biljke uđu u fazu mirovanja.
Važno je da se tretman ne obavlja dok još ima lišća, jer upravo njegovo odsustvo omogućava da zaštita bude efikasna, bezopasna i dugotrajna.
Kada voćka još uvijek ima listove, zaštitno sredstvo ne može doprijeti do kore i pupoljaka – mjesta gdje prezimljuju jaja i larve štetočina, kao i spore gljivičnih bolesti. Opalo lišće otkriva grane i deblo, pa se rastvor ravnomjerno raspoređuje i oblaže cijelu površinu drveta.
Na lišću koje ostane na stablu ili na zemlji često se nalaze spore bolesti poput čađave krastavosti, pepelnice i raznih pjegavosti. Kada lišće prirodno opadne i ukloni se ispod stabla, smanjuje se količina infektivnog materijala koji bi se mogao aktivirati u proljeće.
Zimsko prskanje se radi tek nakon što biljka potpuno odbaci lišće, jer tada miruje i nema aktivan sokotok. To znači da hemijska sredstva ne mogu izazvati opekotine ili oštetiti mlado tkivo, pupoljke i koru. Ako se prskanje obavi dok su listovi još prisutni, biljka može pretrpjeti stres i oslabiti, što smanjuje otpornost tokom zime.
Preparati koji se koriste za zimsko prskanje, poput bakrenih sredstava (modra galica, bordoška čorba) i mineralnih ulja, djeluju kontaktno – znači da moraju prekriti površinu drveta.
Bez lišća, sredstva lakše dopiru do: kore i pukotina u kojima se kriju štetočine, pupoljaka i račvanja grana, mjesta gdje prezimljuju spore gljivica i jaja insekata. Tako se uništavaju prezimljujući oblici bolesti i štetočina još prije nego što se vegetacija probudi.
Pravilan redoslijed prskanja:
Ovim redoslijedom se postiže najveći efekat zaštite, a voćke ulaze u zimu zdrave i pripremljene za narednu sezonu.
Opadanje lišća je prirodan proces kojim biljka ulazi u fazu mirovanja. Ipak, kod nekih vrsta (posebno jabuke, kruške i šljive u toplijim jesenima) lišće zna duže zadržati, pa proizvođači žele ubrzati proces kako bi na vrijeme obavili zimsko prskanje.
Nekoliko je provjerenih i sigurnih načina:
Prirodnim putem – prekidom zalijevanja i manjim stresom. Ako biljka još vegetira (npr. u plasteniku ili na toploj parceli) prekinite zalijevanje i nemojte dodavati azotna đubriva. Ograničite rast, jer višak vlage i azota zadržava lisnu masu aktivnom. Lagani pad temperature i kraći dan prirodno će potaknuti opadanje lišća. Ova metoda je najprirodnija i bezopasna, samo zahtijeva malo strpljenja.
Maslinari, ne zaboravite zaštititi nasade nakon berbe: Evo kojim preparatima
Prskanje ureom (karbamidom) – najčešća je i sigurna praksa. Prskanje rastvorom 5-7% uree (5-7 kg uree na 100 litara vode) ubrzava razgradnju lišća i njegovo opadanje. Urea omekšava peteljku lista i istovremeno smanjuje količinu infektivnog materijala (spora i patogena) koji prezimljuju na lišću. Primjenjuje se tako što pršćete stabla nakon berbe, dok još ima lišća, i to po toplom i suhom danu. Lišće obično počne opadati 7 do 10 dana nakon tretmana. Korist je dvostruka, jer osim što ubrzava opadanje, ujedno dezinfikuje lisnu masu.
Uklanjanje opalog lišća ispod stabla - nakon što počne opadanje, pokupiti i odstraniti lišće ispod stabala (ili ga kompostirati odvojeno). Tako se smanjuje prisustvo bolesti, poboljšava prozračnost i dodatno potiče završetak procesa opadanja.
Nemojte koristiti hemikalije koje nisu namijenjene defolijaciji (kao herbicide ili jake kiseline) jer one mogu oštetiti koru i pupoljke.
Također, ne pršćite urea rastvorom ako se očekuje mraz ili kiša u narednih 24 sata. Listove ne lomite ručno jer se time oštećuju pupoljci za narednu sezonu.
Tagovi
Autor