Prvi simptomi javljaju se na vršnom lišću i to na naličju, kao sitne lezije, desetak dana poslije infekcije. Nakon toga pojavljuju se pjege.
Septoriozna pjegavost borovnica, Septoria albopunctata, jedna je od značajnijih bolesti ove voćke koja se posljednjih godina sve više gaji na našim prostorima.
Spore prezimljavaju u zaraženim ostacima listova i na izdancima. U proljeće, poslije cvjetanja biljaka, dolazi do njihovog oslobađanja i zaraze.
Prvi simptomi javljaju se na vršnom lišću i to na naličju, kao sitne lezije, desetak dana poslije infekcije. Nakon toga pojavljuju se pjege koje dobijaju braonkastu boju. Na licu dolazi do formiranja crveno-ljubičastih pjega koje se šire i zahvataju skoro cijelu površinu lista. Najjači napad je do kraja juna. U slučaju da je infekcija jaka, dolazi i do opadanja listova.
Takođe, sekundarna šteta ogleda se u slabijem formiranju rodnih pupoljaka za narednu godinu, kao i novih izdanaka. Na terenu se često vidi da su svi listovi na izdancima zaraženi čime gube fotosintetičke aktivnosti pa se zato, u slučaju jačeg oboljenja, može desiti da dođe do potpune defolijacije grmova borovnica.
Najteža borba protiv septorioze je u slučaju jačih i čestih kiša, naročito na terenima gdje se duže zadržava rosa u jutranjim satima.
Mjere borbe ogledaju se u tome da se iz zasada uklanjaju zaraženi biljni dijelovi, odnosno, lišće, a interesantno je da pojavi bolesti doprinosi i neadekvatno đubrenje azotom, jer višak ovog minerala, favorizuje pojavu pjegavosti.
Preparati na bazi difenokonazola, fludioksonila i ciprodinila, dovoljni su za spriječavanje nastanka pjegavosti i to tretiranjem stabljika odmah poslije cvjetanja.
Tretman se ponavlja najviše u tri navrata, u slučaju čestih kiša, ali bi trebalo voditi računa o karenci. Pomaže i prskanje bakarnim sredstvima prije cvjetanja ili u višestruko manjim dozama nakon cvjetanja.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
