Kako se klasira voće - možete i sami, od oka ili rukom?

Prvi posao poslije berbe je klasiranje voćnih plodova i to na one namijenjene za prodaju bilo na domaćem ili inostranom tržištu. Ono se radi po sortama, krupnoći, boji, stepenu zrelosti i kvalitetu. Ono po sorti, boji, stepenu zrelosti i kvalitetu radi se od oka, dok klasiranje po krupnoći osim "odokativno" može i rukom, pomoću rupa i mašinski.

Od oka

Ovim načinom mogu da sortiraju samo izvježbana lica, koja mogu dosta tačno da ocijene u koju grupu treba plodovi da dođu. Ipak, ovaj način nije najpouzdaniji.

Klasiranje rukom

Izvodi se tako što kada se plod obuhvati palcem i velikim prstom onda u tu klasu dođe 14 plodova u kilogramu. Kada se plod obuhvati palcem i velikim prstom pa ostane prostor u širini jednog prsta, onda čini klasu sa 10 plodova u jednom kilogramu; ako je praznina od dva prsta onda spada u klasu od šest do sedam plodova; i na kraju ako je praznina od četiri prsta onda čini klasu od oko četiri do pet plodova u jednom kilogramu.

Iako ovaj način nije dovoljno tačan, jer uglavnom zavisi od dužine prstiju i veličine šake onoga ko jabuke sortira, ipak se često primjenjuje u praksi. Navedena mjera važi za okruglaste plodove.

Pomoću rupa

Ovaj način zasniva se na propadanju plodova kroz kalibrirane otvore napravljene na daščici ili debljem kartonu. Okrugle rupe su različite širine, počev od 5,5; 6,0; 6,5; 7,0; 7,5; 8,0; i 8,5 cm. Provlačenjem plodova kroz rupe određuje im se klasa krupnoće.

Za ovo klasiranje čak postoje i naročiti metalni prstenovi različite veličine.

Mašinsko klasiranje

Ovaj metod je brži, jednostavniji i ekonomičniji i primjenjuje se kada se radi o velikim količinama voća. Koristi se za klasiranje jesenjih i zimskih sorti jabuka i krušaka, nedozrelih bresaka, kajsija i šljiva i zrelih šljiva za sušenje. Postoje više tipova ovih mašina (trijera), različitih konstrukcija i kapaciteta. Rad im se zasniva na težini i veličini plodova. Sve mašine za ovakvo mjerenje voća imaju sljedeće dijelove: prijemni koš, transporter, dio za klasiranje i eventualno dio za poliranje i pakovanje plodova.

Rade na principu trijera - propadanjem plodova kroz kalibrirane otvore ili prekidanjem svjetlosnog zraka koji aktivira foto ćeliju, a onda preko određenog mehanizma plodove izdvaja u dio za pakovanje. Kod klasiranja po težini svaki plod dospijeva u posebno lonče, koje putuje preko osvijetljene vage, koja mjeri u momentu kada se lonče sa plodom nalazi u položaju ispravnom za mjerenje.

Postoje i specijalni stolovi gdje se radi primarna separacija plodova gdje se grubo odvajaju plodovi koji ne zadovoljavaju po kvalitetu, oni koji su oštećeni u transportu, presječeni ili nagnječeni. Mašine za klasiranje su sastavni dio linije pakovanja. Plodovi se razvrstavaju u grupe i to prema veličini, težini i boji. Ti su uređaji mehanički, tj. elektronski i imaju senzore i softvere koji vode evidenciju o količinama po klasama, vremenu rada i slično.