Kako podići vjetrozaštitne pojaseve i koje drveće saditi?

Položaji na kojima je česta pojava jakih vjetrova nisu pogodni za voćarsku proizvodnju. Ove površine mogu se koristiti u tu svrhu samo ako se organizuje efikasna zaštita od vjetra podizanjem vjetrozaštitnih pojaseva ili zasada. Da bi se efikasni planirali i podigli treba raspolagati kartom, koja daje dobar uvid u reljef, pravac kretanja jačih vjetrova i njihovu brzinu.

Na osnovu tih elemenata planiraju se osnovni vjetrozaštitni pojasevi ili zasadi, mjesto njihovog podizanja i pravac pružanja. Istovremeno određuju se i pravci postavljanja unutrašnjih vjetrozaštitnih ili vjetrolomnih linija, koje treba da pomognu efikasnijoj odbrani.

Uloga i značaj vjetrozaštitnih pojaseva

Često se u voćnim zasadima, naročito na slabo bujnim podlogama, javlja krivljenje stabala od jakih vazdušnih struja. To je naročito slučaj u ravničarskim predjelima. Često su najugroženiji breskvici, gdje su stabla iskrivljena u pravcu duvanja jakih vjetrova. Iz tog razloga se obavezno planira podizanje pomenutih pojaseva, upravno na kretanje vazdušnih masa. 

Rijetki ili gusti pojas?

Iskustvo je pokazalo da je najbolje zaštitne pojaseve podizati prije sadnje voćaka, ali u krajnjem slučaju to može da se izvede i kasnije.

Oni uglavnom mogu biti dvojaki: rijetki, koje vjetar produvava i gusti, dakle neprobojni. U prvom slučaju snaga vjetra se samo umanjuje, dok u drugom on nailazi gotovo na živi zid, podiže se iznad zasada i docnije vraća u prvobitan položaj. Ustanovljeno je da je prvi tip bolji.

Rastojanje na kojem djeluju zaštitni zasadi je različito. Ono je do 100 puta veće nego što je visina drveća. Zbog toga je dobro da se podižu još na jednom ili više mjesta i u samom voćnjaku takozvane vjetrolomne linije. Naročito je važno da se pojasevi sastoje iz više redova različitog drveća, na malom rastojanju jedno od drugog, tako da ona bliža vjetru budu niska, pa viša i u posljednjem redu najviša, jer se tada vjetar najbolje lomi i puše iznad voćaka.

Koje drveće saditi?

Drveće za vjetrozaštitu treba da ispunjava sljedeće uslove:

• da dobro uspijeva;
• da raste brže od voćki;
• da nema sa voćkama zajedničke bolesti i štetočine;
• da im drvo ima veliku upotrebnu vrijednost;
• da ne daju izdanke i
• da im je kruna dovoljno gusta.

Jedna vrsta šumskog drveća, naravno ne može zadovoljiti sve ove uslove, zbog čega se sade razne vrste. Najbolje se pokazalo drveće koje pripada voćarstvu: orah, kesten i lijeska. Svakako, korist je i od plodova ovih voćki.

U obzir dolazi i klen, jasen, breza, lipa, hrast, bagrem i drugo drveće. Zaštitni zasadi sa južne strane treba da budu 20 - 40 m udaljeni od voćnjaka, a sa sjeverne strane 10 - 20 m. Razmak između redova kod zaštitnih pojaseva treba da bude 1,5 do dva metra, a u redu metar do 1,5 m. Žbunove šiblja, odnosno žbunaste vrste, treba saditi dva puta gušće, a redove treba postavljati uspravno na pravac duvanja. Mora se imati na umu da se vjetrozaštitni pojas mora postaviti na dovoljnu udaljenost od prvog reda voćaka, kako ne bi zasjenjivao voćke.