Kako održati optimalan vegetativni rast i rodnost voćke nakon sadnje?

Kvalitet voćne sadnice najvažniji je faktor dugoročne isplativosti bavljenja voćarstvom. Sadnica treba imati zdrav, dobro razvijen korijenov sistem, bez mehaničkih oštećenja i znakova bolesti, te čvrstu, pravilno razvijenu nadzemnu strukturu. Kvalitet se ocjenjuje prema morfološkim pokazateljima odnosno visina, debljina, razgranatost, položaj mjesta kalemljenja i fiziološkom stanju - zrelost drva, vitalnost i neoštećenost pupova.

Jesenja sadnja često se pokazuje uspješnijom jer korijen voćke može rasti i pri temperaturi tla iznad 5 °C, što omogućava da se već u jesen formiraju novi korjenčići i stvori bolji kontakt sa zemljom. Proljetna je opravdana jedino u uvjetima zadržavanja vode, plitkih tala ili ako zbog vremenskih prilika jesen nije pogodna za sadnju.

Prije sadnje potrebno je osigurati dobro strukturirano, rahlo i propusno tlo, što se postiže dubokim oranjem ili podrivanjem. Meliorativne mjere i gnojidba planiraju se isključivo na temelju analize tla, jer samo takav pristup osigurava uravnoteženo snabdijevanje hranjivim elementima bez rizika od prekomjernog ili nedostatnog unosa.

Mjesto kalemljenja treba biti 10 - 15 cm iznad nivoa tla, a dubina sadnje jednaka na kojoj je voćka bila u rasadniku što se može vidjeti prema boji korijenovog vrata. Sadnica se postavlja u pravilno oblikovanu jamu s rahlim slojem zemlje oko korijena. Prikraćivanje korijena radi se na oštećenom i dužem skeletnom korijenu, s tim da se ne odstranjuje sitno, vlasasto korijenje, jer upravo ono ima najveću moć apsorpcije vode i hranjivih tvari. Ako se sadi u suho tlo sadnicu treba zaliti i učvrstiti kolcem.

Prikraćivanje i početna rezidba nakon sadnje

Kod nerazgranatih sadnica radi se prikraćivanje na visinu 80 - 100 cm kako bi se potaknulo formiranje bočnih izboja i pravilan oblik krošnje. Kod razgranatih sadnica prikraćuju se bujnije bočne grane na 2 - 3 pupa radi bolje razgranatosti i formiranja uravnotežene strukture krošnje dok se dio izboja ostavlja ne prikraćen. Prikraćivanje nadzemnog dijela pomaže uspostaviti ravnotežu između manjeg korijena (koji se ošteti ili presiječe prilikom vađenja) i nadzemne mase koja zahtijeva snabdijevanje vodom i asimilatom.

Vegetativni i generativni pupovi – osnova razumijevanja rodnosti

Prepoznavanje rodnih (generativnih) i nerodnih (vegetativnih) pupova temeljna je vještina svakog voćara. Vegetativni daju izboje i listove, dok generativni nose cvjetove i plodove. Proces diferencijacije pupova započinje ljeti prethodne vegetacije, najčešće u junu, julu i avgustu. U tom razdoblju dolazi do fiziološke preobrazbe vršnih i bočnih meristema, kada se u pupovima formiraju začeci cvjetnih organa. Na taj proces snažno utječu svjetlost, temperatura i snabdijevanje ugljikohidratima.

Prekomjerno bujan vegetativni rast smanjuje diferencijaciju cvjetnih pupova, jer veći dio asimilata odlazi na rast izboja. Zato je za uravnoteženu rodnost nužno održavati ravnotežu između vegetativne i generativne aktivnosti stabla – to se postiže pravilnom rezidbom, kontroliranom gnojidbom, navodnjavanjem i, što je iznimno važno, odabirom odgovarajuće voćne podloge. Podloga određuje bujnost, dubinu korijenovog sistema, početak rodnosti i dugovječnost stabla. Na primjer, vegetativne podloge 'Wavit' i 'Weiwa' pokazuju umjerenu bujnost i dobar balans između rasta i rodnosti, dok generativna 'Prunus myrobalana' daje snažniji rast i kasniji ulazak u rod, ali s druge strane bolju otpornost na sušu zbog većeg volumena korijena.

Dvostruki plodovi kod koštičavih voćnih vrsta pojavljuju se zbog poremećaja u razvoju cvjetnih organa u pupovima pod utjecajem visokih temperatura i suše tokom faze diferencijacije.

Rezidba – alat za regulaciju ravnoteže rasta i rodnosti

Rezidba ima važnu ulogu u održavanju pravilnog odnosa između vegetativne i generativne mase stabla. Bez redovne rezidbe dolazi do zagušivanja krošnje, smanjenja svjetla i fotosintetske aktivnosti te pomicanja rodnosti prema periferiji krošnje, što uzrokuje oscilacije u prirodu i smanjenu kakvoću ploda.

Zimska rezidba, provedena u mirovanju vegetacije, potiče vegetativni rast, dok ljetna (krajem jula ili početkom avgusta) smanjuje bujnost i pozitivno djeluje na formiranje cvjetnih pupova. Kod rezidbe u rodu potrebno je održavati optimalan broj rodnih izboja i paziti da voćka ne bude preopterećena, jer pretjerani rod iscrpljuje rezerve i uzrokuje izmjeničnu rodnost. Istraživanja pokazuju da održavanje omjera oko 1:3 između rodnih i nerodnih izboja omogućuje stabilan prirod i optimalnu veličinu ploda.

Bioregulacija rasta i fiziološke promjene u kasnoj fazi vegetacije

Fiziološka ravnoteža rasta i rodnosti voćke ovisi o međudjelovanju biljnih hormona (fitohormona) i raspoloživosti hranjivih tvari. U završnim fazama vegetacije, prije opadanja listova, odvijaju se izrazito važni procesi koji izravno utječu na sljedeću godinu:

• Smanjuje se koncentracija auksina u listovima i vršnim meristemima, što potiče stvaranje apscizinske zone na peteljci lista.
• Povećava se koncentracija etilena i apscizinske kiseline (ABA), hormona koji signaliziraju početak starenja (senescencije) i odvajanja lista.
• Tokom tog razdoblja mobiliziraju se asimilati, azot i minerali iz listova u trajne organe (korijen, deblo, skeletne grane). Ti spojevi pohranjuju se u obliku škroba i bjelančevina, što predstavlja energetsku osnovu za proljetni rast i cvatnju.
• Kako se smanjuje fotosintetska aktivnost, klorofil se razgrađuje, a vidljive postaju karotenoidne i antocijanske boje — zato listovi žute ili crvene.

Ovi procesi su znak da voćka "zatvara" godišnji fiziološki ciklus i ulazi u fazu mirovanja.

Pravilno provedena ljetna i jesenska zaštita (protiv bolesti lista) osigurava da listovi ostanu funkcionalni do prirodnog opadanja, čime se omogućuje potpun prijenos hranjiva i bolji start u proljeće.

Tri ključna faktora

Održavanje optimalnog vegetativnog rasta i rodnosti voćaka rezultat je međusobnog djelovanja tri ključna faktora:

1. kvalitetne i zdrave sadnice pravilno posađene u pripremljeno tlo,
2. pravovremene, pravilne i ciljno usmjerene rezidbe,
3. razumijevanja fizioloških procesa rasta i diferencijacije pupova,

Takav pristup omogućava održavanje zdravih i uravnoteženih voćaka, stabilan prirod i visoku kakvoću plodova, što predstavlja osnovni preduvjet ekonomski održive voćarske proizvodnje.