Kako da zaliječite rane na oštećenim voćkama?

U baštama i na okućnicama često se drže starija voćna stabla ili dekorativno šumsko drveće, uglavnom zbog relikvijske vrijednosti, iako su manje ili više oštećena. Takvim stablima životni vijek se može produžiti još za neku deceniju, ako se oštećenja zacijele i spriječi njihovo dalje širenje.

Najčešća oštećenja na stablima su manje ili veće rupe na mjestima gdje su nekada bile grane, zatim oguljena ili od mraza ispucala kora i drvo na deblu i ramenim granama, zatim mehaničke povrede načinjene nekim oruđem ili od grada, te veće rane stvorene nestručnom rezidbom.

Koji su koraci?

Rupe se najčešće nalaze na deblima gdje su ranije bile grane, pa su zbog nečega bile odstranjene ali nepravilno, pa rane nisu mogle da zarastu, te je drvo na tom mjestu počelo da truhne. Ovakve rupe mogu se lako zacijeliti. Prethodno ih treba očistiti od truleži sve do zdravog drveta, a zatim dezinfikovati petoprocentnim rastvorom zelene galice ili plavog kamena ili 0,5% Venturionom ili Cecinebom.

Krečenje voćaka: Treba li sačekati da opadne lišće?

Po dezinfekciji rupe treba plombirati, odnosno ispuniti ih cementnim malterom, a ako su male može i gipsom. Ispunjene rupe neće se više širiti, već će vremenom biti prekrivene drvenom korom i na taj način će se zacijeliti.

Ispucala ili oguljena kora, pa i drvo na stablima, nastalih od jačih zimskih mrazeva, zacjeljuju se na taj način što se prvo očiste od truleži, pa im se zatim ivice zaglade oštrim nožem i premažu tankim slojem kalem voska. Da bi dejstvo kalem voska kao melem na rane trajao što duže, premazana oštećenja treba obavezno povezati jednostrukim tilom. Bijela boja tila odbijat će sunčane zrake i ujedno sprječavati prekomjerno zagrijavanje oštećenog dijela debla, što će doprinijeti dužem zadržavanju svježine premaza i samim tim boljem zacjeljivanju nastalih pukotina, odnosno rana.

Šta sa mehaničkim oštećenjima?

I mehaničke povrede na stablima voćaka ili ukrasnog drveća, načinjene nekim oruđem pri radu ili od grada, liječe se na sličan način kao i ispucala kora ili drvo. Povrede, odnosno rane, treba odmah dezinfikovati 0,3% Venturionom ili Cecinebom, a zatim ivice zagladiti oštrim nožem, da bi se tvorno tkivo podstaklo da stvara kalus i na taj način potpomoglo zacjeljivanje rana.

Ako je prečnik rana veći od dva centimetra, valja ih premazati tankim slojem kalem voska, koji će doprinijeti njihovom bržem zacjeljivanju, a koristi se i specijalna pasta ili sredstvo Santar EM. U njihovom nedostatku, može se upotrijebiti i bijela farba za drvo. Ovo posljednje naročito kod većih stvorenih nestručnom rezidbom.

Uspjeh zarastanja rana na voćkama zavisi od veličine rane, aktivnosti tkiva meristema (kalusnog tkiva) i njegovog stanja, starosti i vitalnosti stabla, vrste, načina i vremena nastanka rane, položaja u krošnji i njege iste.