I tijekom ovogodišnje sezone vrgorački i neretvanski voćari muku muče uslijed neorganiziranog otkupa i iznimno loše cijene njihovih proizvoda. Njihovu gorku istinu nitko ne može osjetiti niti čuti vapaj iz Vrgoračkog polja i doline Neretve!
Voćari na području Butine, mjesta na sjevernom rubu Vrgoračko-neretvanskog polja, poznatog po uzgoju kvalitetna povrća i voća poput glasovitih "vrgoračkih jagoda" i sada imaju pune ruke posla berući breskve, mirisno koštunjavo voće traženo na tržištu. Činilo se kako voćari u tom kraju, obzirom na kvalitetu breskvi, ne bi trebali imati problema s njezinim otkupom i cijenom. U stvarnosti nije tako, jer vrgorački poljoprivrednici itekako muku muče kako bi pronašli tržište i prodali viškove svojih proizvoda, baš kao i neretvanski proizvođači lubenica. Mnogi kažu kako je to posljedica neorganizirana otkupa te izbirljiva tržišta. Ističu kako svoje proizvode otkupljivačima moraju davati i po znatno nižoj cijeni, samo da bi došli do nekog novca, kako im cijeli trud ne bi bio uzaludan.
Nažalost, opet i ovogodišnje sezone muku muče vrgorački i neretvanski voćari čiju gorku istinu nitko ne može osjetiti, niti čuti njihov vapaj – iz Vrgoračko-neretvanskog polja i Neretvanske doline.
Doima se kao da im nitko ne može pomoći kako bi pokrenuli organiziranost, suradnju među sobom, kao vrsnim domaćim poljoprivrednicima, proizvođačima voća iako se, kažu, miris njihovih bresaka, lubenica i dinja daleko osjeća. Upućeni kažu kako se onda i ne treba toliko čuditi činjenici što, nažalost, zarađuju i profit ostvaruju uglavnom uvoznici bresaka. Vlasnici ističu kako domaće breskve na plantažama u Vrgoračko-neretvanskom polju istog dana mogu biti ubrane, stići na tržište i kao svježa prodana roba, čak i konzumirana, dok uvozne danima stoje u hladnjačama te prisilno zriju, jer se beru nedozrele pa su bez okusa i mirisa. Svi govore kako breskve iz uvoza ruše "vrgoračke breskve", kao što su ovogodišnjeg proljeća rušile i "vrgoračke jagode" gotovo kao i ino zdravo, ukusno, kvalitetno voće koje se proizvodi u podneblju Vrgoračkog kraja.
Stručnjaci ujedno upozoravaju kako je breskva osjetljivo voće pa berači moraju dodatno biti pažljivi tijekom berbe. Vrgorački voćari su odavno svjesni kako samo kvalitetan proizvod može konkurirati na izbirljivu tržištu, ali izgleda da im to ne pomaže, nažalost. "Unatoč svemu, prilično sam dobro organizirao proizvodnju i prodaju bresaka pa nemam nikakvih problema s distribucijom svoga voća", kaže Vedran Vukosav ističući: "Iako sam se snašao za prodaju, nikako ne mogu biti zadovoljan s prodajnom cijenom svojih bresaka. To je opća stvar u Hrvatskoj i mi, kao pojedinci na tržištu, ne možemo ništa napraviti kako bi nam prodaja išla nabolje. Proizvođači voća u našem su kraju gotovo usamljeni."
Tako se, naime, proizvođači ukusnih i kvalitetnih vrgoračkih bresaka u prodaji i distribuciji snalaze sami kako najbolje znaju i umiju, jer nemaju svoje distributere. "Breskve otkupljuje samo Konzum koji diktira cijenu i uvjete plaćanja te sve drugo, a mi time nismo zadovoljni. To usput koriste i drugi otkupljivači naših bresaka uvozeći isto voće iz inozemstva zbog kojih ne možemo formirati otkupnu cijenu koja bi bila rentabilna", riječi su Veselka Mihaljevića iz Dusine.
Voćar Petar Mihaljević pak tvrdi: "Ovogodišnja otkupna cijena naših bresaka je gotovo nikakva. Naime, ta je cijena posve niska, uz to i upitna, a dokle ćemo tako moći, ni sami ne znamo. Moći ćemo "kuburiti" dok postoje još neke male, neznatne rezerve, ali pitanje je dokle će se moći tako i kako ćemo to sve izdržati. Breskve iz uvoza su te koje diktiraju cijene, a nas dovodi u nepovoljnu situaciju pa ćemo jednostavno morati odustati od proizvodnje tog voća zato što troškove nikako ne možemo pokriti novcem dobivenim od prodanih bresaka. A mi doista imamo hvale vrijedno, vrlo kvalitetno i ukusno voće što su potvrdile i stručne analize. Naše breskve, nakon što ih uberemo, najdulje za pola sata istog dana, mogu biti na Makarskoj rivijeri ili za oko sat vremena vožnje autocestom u splitskim prodavaonicama. Naime, ako ih uberemo tijekom jutra, do 9 sati su na Makarskoj rivijeri ili oko 11 na Splitskoj tržnici te u prodajnim centrima".
Veselko Mihaljević komentira: "Bilo bi najbolje da "sidimo" pred kućom i da u poljoprivredi ništa ne radimo jer nam je sve to, u što ulažemo kapital - znanje, snagu i umijeće - toliko neisplativo. Osnovni je problem u tome što nas nitko ne prati, a naša je država iz uvoza pustila breskve na domaće tržište. Sve govori kako se uvozi sve i svašta tek po nekakvoj cijeni. Tako je kvaliteta uvezenog voća gotovo nikakva, nije ni približna kvaliteti domaćeg voća. Nitko ne zna odgovoriti na upit zašto ne žele uzeti našu robu, a ako ju i otkupe, to je u bescjenje. Ne znamo kako dalje? Hoće li nas to primorati na vađenje breskvinih stabala i umjesto njih sađenje inih voćkaka, ili pak uzgajati neke druge poljoprivredne kulture? Također je problem i u tome što je u ljudskom vijeku gotovo nemoguće na istom zemljištu izmijeniti toliko poljoprivrednih kultura."
Dakle, vrgorački voćari tvrde kako nema organiziranog otkupa bresaka. Zato mnogi od njih strpljivo čekaju nakupce te kako bi privoljeli trgovačke lance, a ako ni u tome ne uspiju, sami svoje voće odvoze na tržnice i to uz dodatne troškove. Ističu kako su posve niske cijene breskvama, a visoke gorivu koje je nedavno opet poskupjelo. Kažu kako ih više boli što im proizvodi propadaju, dok istodobno uvoznici prodaju iste proizvode na domaćem tržištu. "Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ili država bi trebali zaštiti i nas, domaće proizvođače voća, odnosno bresaka od uvoza i od nelojalne konkurencije. Mišljenja smo da nema nikakve kontrole, jer sve govori kako se roba iz inozemstva uveze preko nekoga, a tko zna preko kojeg i čijeg lobija, i tko tu sve zarađuje. Kao da sve ide na to da se uništi domaća proizvodnja. Zašto, primjerice, ministar poljoprivrede dozvoljava da nas tako uništava uvoznički lobi?", pitaju voćari iz Dusine kod Vrgorca i Velikog Prologa.
Podsjećaju i na činjenicu kako su oni i do sada nailazili na velike probleme i to ne samo uslijed niskih cijena i otkupa bresaka te inog voća, nego primjerice i grožđa, ali bi ih nekako rješavali u hodu. Sada, tvrde, da ne vide izlaza napominjući kako svake godine poskupljuje gorivo, gnojivo i zaštitna sredstva, dok cijena plodovima njihova rada konstantno pada.
Navode i primjer da svaki od voćara mora dati 250 kg bresaka tek za kilogram "svića" (Switcha) kojim se prska voćka protiv truleži. "Ako se uzme u obzir da meni samo jedanput godišnje, dakle jedne sezone, treba 2-3 ili 5 kg toga "svića" (Switcha), zašto moram dati skoro tonu bresaka da bi se one zaštitile od truleži te kako bih mogao pokriti troškove proizvodnje, ali bez dnevnica i cijene svog i obiteljskog uloženog rada - bez cijene goriva, amortizacije, onda se ovaj poljoprivredni posao nikako ne isplati", jada se jedan od proizvođača bresaka u Dusini, mjesto u prisojima koje stvoreno za voćarstvo, dakako i uzgoj povrća.
Također se jadaju i ini proizvođači, ne samo iz tog mjesta gdje je najizdašniji izvor zdrave vode "Butina", koji nikad nije presahnuo. Između toga naselja i polja nedavno je tamošnjim kršem u dalmatinskom zaobalju prošla novoizgrađena suvremena prometnica, autocesta Zagreb-Split (Dugopolje)-Šestanovac-Vrgorac (Ravča)-Mali Prolog-Nova Sela prema Dubrovniku, koja ipak jamči sigurnost i budućnost žitelja toga kraja.
"Uložili smo velika sredstva, svoj rad i trud u poljoprivredu. Ovdje bismo mogli lijepo živjeti s našom djecom, gdje im je budućnost sigurna, jer postoje svi uvjeti za boljitak poljoprivrede, posebice za uzgoj voća i povrća, proizvodnju eko-hrane i razvoj seoskog turizma. Ima nas dosta, ovdje je i naša omladina koju smo upravo navedenim projektima vezali za prag predaka. Tu bi omladina ostala, jer su im pruženi svi uvjeti rada i življenja, a imaju i suvremenu poljoprivredu mehanizaciju. Imaju i voćnjake u koje su uložili velika sredstva. Ovdje bi svi mogli lijepo i zdravo živjeti da nije uvoza, prekupaca, ali i kad bi cijene našim proizvodima bile malo bolje te kada bi otkup poljoprivrednih proizvoda bio siguran. Najveći je naš problem što uložena sredstva u proizvodnju ne možemo pokriti prodajom svojih proizvoda. Prisiljeni smo odustati od svake poljoprivredne proizvodnje, ako ne možemo pokriti troškove", kategoričan je Petar Mihaljević.
Poljoprivrednici iz Dusine kažu da su se pokušali udružiti kako bi tako bili jači, sigurniji i uspješniji, ali je sve bilo bez rezultata.
"To bi nam bilo definitivno rješenje, ako bismo ustrajali u našoj želji i kada bismo imali još neku hladnjaču ovdje, kako ne bismo morali toliko žuriti prijevozom proizvoda u Split, Rijeku, Zagreb, Dubrovnik... Ako bi bilo tako, otkupljivači i trgovci ne bi toliko zarađivali na nama - poljoprivrednim proizvođačima (voćarima). A sada smo svi neorganizirani, jako nesložni, izigrani. Čini se da nitko ne želi poduzeti ništa kako bi nam bilo bolje. Vjerojatno je pojedincima u interesu da se na tome ništa ne čini, u korist većih trgovačkih centara. Jer oni tako, dok smo razjedinjeni, protiv nas mogu raditi što god ih je volja", jadaju se voćari koji se mogu pohvaliti i raznolikošću i kvalitetom sorti svojih bresaka, dakako i onih kasnih koje se beru čak u rujnu. Doduše, voćari iz Dusine priznaju kako su u njihovu kraju, Vrgoračko-neretvanskom polju, vremenske (ne)prilike dosta nestabilne, a ima i dosta vlage.
To kažu i mjerodavni stručnjaci u Savjetodavnoj službi, podsjećajući da je breskva posve osjetljiva na bolest, poznatu kao "monilija" (trulež ploda). Proizvođačima tog voća poručuju da bi posebnu pozornost trebali obratiti na kasnije sorte te izvršiti još najmanje jednu ili dvije zaštite. Također savjetuju da, po završetku kompletne berbe voća, izvrše "zelenu rezidbu" stabla breskve, jer to, tvrde, itekako pridonosi diferencijaciji cvjetnih pupova za narednu rezidbu. No, zahvaljujući baš raznolikosti sorti domaće breskve u Dusini, njihovi vlasnici, berači i kupci to će koštićavo voće moći jesti još najmanje dva mjeseca.
Pero Anđelić iz Opuzena tvrdi kako se u Dolini Neretve tijekom ove godine proizvode najbolje lubenice što potvrđuje njihov izgled, veličina, slador, miris i okus. No, gotovo na svakoj plantaži od Metkovića do Ploča lubenice sorti "fantazija" i "romansa" iznimno su velike, zdrave i slatke, kao nikada dosad. Berači ističu da im u berbi predstavlja problem samo njihova težina, jer su lubenice teške čak po desetak, dvanaestak kilograma.
Vlasnici plantaža uz Neretvu kažu kako su ove godine posadili 20 posto manje lubenica i dinja računajući da će ove godine na tržište otpremiti oko 9.000 tona lubenica i 1.000 tona dinja. Podsjećaju da im je tuča teško oštetila lanjske lubenice i dinje pa su zato loše izgledale te su imale i mali postotak šećera, tvrdeći kako su se jako loše prodavale. Uslijed toga neki su neretvanski poljoprivrednici odustali od ovogodišnje sadnje, no mnogi se voćari ipak ne predaju. "Nastojimo iskoristiti mlade nasade mandarina pa smo između redova tih stabala posadili nešto lubenica i dinja. Puno smo uložili, a ove godine je cijena lubenicama iznimno niska. Iznosi tek kunu i sedamdeset lipa. Mi se borimo koliko god možemo, a kako ćemo u tome proći ove godine - ne znamo. Što ćemo drugo nego raditi, jer moramo živjeti", kaže Vjeko Popović iz Opuzena.
Inače, ovogodišnja je berba lubenica u Neretvanskoj dolini zakasnila desetak dana što je, kažu otkupljivači, utjecalo na početnu cijenu. Naime, cijena im je niža za 60 lipa u odnosu na proteklu godinu. Svi su potvrdili kako je postojeća otkupna cijena tom voću od 1,70 kuna maksimalna te će takom i ostati, tvrdeći da je ista u skladu s cijenama tog voća na cijelom europskom tržištu. Poljoprivrednici se u dolini Neretve ipak nadaju kako će se njihove lubenice dobro prodavati tijekom ljeta i zato što dolaze svježe na tržište, te što će biti više turista. Stručnjaci poput Nike Kapovića ističu: "Naše lubenice su iznimno kvalitetne, jer imaju neusporedivo više likopena od bilo kojih drugih lubenica na svijetu. Nadamo se kako će to biti presudno pri odabiru kupaca te će se mnogi odlučiti za neretvansku lubenicu, jer je taj likopen eliksir mladosti."
Doznajemo kako su neretvanski voćari na svojim plantažama počeli brati dinje nekoliko dana prije nego lubenice te da njihova prva otkupna cijena nije tako bila loša. "Ove godine sam dinjama zasadio hektar zemljišta, a beremo ih 15-ak dana. Otkupna cijena je do sada bila zadovoljavajuća između 3,50 i 4 kune za kilogram. Danas beremo bez cijene pa ćemo ubrano voće čuvati dok se ne proda. Nadamo se kako će i to biti zadovoljavajuće, malo ćemo se više namučiti i biti strpljivi. Imat ćemo pauzu od dva-tri dana", kaže Slobodan Dejak. Naglašava kako se lubenice i dinje u Neretvanskoj dolini otkupljuju u 12 otkupnih centara te da se do plantaža dolazi različitim putovima.
punom lubenica
"Do plantaža lubenica i dinja uglavnom dolazimo riječnim rukavcima - trupom i lađom, našim tradicionalnim plovilima, baš kako je to bilo i u našem djetinjstvu kada nismo imali drugih prijevoznih sredstava. O cesti i autu samo smo mogli sanjati", kaže Žarko Tutavac. Mnogi su se uvjerili kako su uistinu čudni raznovrsni putovi kojima se neretvanske lubenice i dopremaju s plantaža do kupaca, odnosno potrošača. Ipak se najviše prodaju u domaćim trgovačkim lancima, na tržnicama i improviziranim štandovima (i hrpama) uz Jadransku magistralu, posebice u lijevom zaobalju rijeke Neretve na potezu Rogotin-Komin-Opuzen-Metković-Dubrovnik, a tek ponešto kupe hoteli i restorani te kupači na plažama. Neretvanskim voćarima je ipak najvažnije prodati svoje proizvode, dakako i nešto zaraditi, baš kao i proizvođačima bresaka u Dusini. Vjerojatno će tek tako osjetiti rezultate uloženog kapitala i rada te će se donekle osloboditi i gorkih muka i vapaja, dakako i pesimizma.
Foto: Nedjeljko Musulin
Tagovi
U dolini Neretve ponovno kreće nepesticidna metoda zaštite agruma
Cvatnja jabuke je završila - sada joj je potrebna kompletna zaštita
Ključni dani za voće: Hoće li plodovi izdržati, kako će se hladnoća odraziti na rodnost?
Utjecaj suše i vjetra na voće: Voda se gubi i iz tla i iz biljaka
