Nakon kišnog perioda kruškinoj buvi nije trebalo mnogo vremena da počne sa zadavanjem glavobolje voćarima.
Kruškina buva, Psylla pyri, najveća je prijetnja zasadima krušaka. Ne odgovara joj vrijeme praćeno čestim padavinama, ali, čim počne period s višim temperaturama, dolazi do ubrzanog razvoja larvi i intenzivnog lučenja medne rose, koja se, čak, cijedi i pada na tlo.
U mnogim zasadima uočeno je lučenje medne rose, a izbor insekticida za suzbijanje štetočine je ograničen.
U zasadima je u toku napad mlađih larvenih stadijuma i potrebno je odmah primijeniti zaštitna sredstva, tj. insekticide za njeno suzbijanje. Voćari koji su piretroidima štitili stabla u zimu ili rano proljeće, opet moraju da obave zaštitu, ali većina ih ima manji napad u odnosu na one koji nisu primjenili prvu zaštitu.
Što se tiče insekticida, izbor je ograničen, naročito nakon ukidanja insekticida na bazi spirotetramata i spinetorama, koji se smiju koristiti još ovu godinu, tako da će, u narednim godinama, borba protiv ove štetočine biti još zahtjevnija.
Najviše se koriste insekticidi na bazi piriproksifena koji je dobar za jaja kruškine buve, ali pošto do pojave larvi dođe vrlo brzo nakon polaganja jaja, ako se jaja na vrijeme ne uoče, zaštita je teža, jer su larve otporne na većinu ostalih aktivnih materija.
Protiv larvi i dalje se najčešće koristi aktivna materija abamektin, iako je registrovana povećana otpornost larvi na ovu aktivnu materiju, naročito ako se koristi više puta tokom vegetacije. Dobre rezultate postižu i preparati na bazi emamketin benzoata, ali u svakom slučaju, voćarima se preporučuju konsultacije sa stručnjacima za zaštitu bilja.
Pomaže i sirće za salatu koje služi za spiranje medne rose, kao i preparati na bazi željeza, ali su teži za nabaviti.
Mjera koja zaista pomaže jeste ljetnja rezidba. Pošto štetočina luči rosu u pazuhu, odnosno naličju listova, na vrhovima izbojaka i mjestima gdje se dodiruju plodovi, rezidbom bujnih grana, otvara se krošnja i smanjuje napad jer je lakše dospijevanje aktivne materije insekticida do larvi koje su smještene u unutrašnjosti krošnje.
Zimska rezidba je sa jakim rezovima i u junu se u krošnji nalaze mladi, jaki ljetorasti koji zatvaraju krošnju i povećavaju vlagu unutar nje, što buvi odgovara.
Zato, najbolje je početi sa ljetnjom rezidbom i onda uraditi tretman zaštitnim sredstvima. Ako se to ne uradi, zbog lučenja medne rose, stabla će postati tamnija, naseliće se gljiva čađavica, a moguće je i sušenje zbog toga što je buva vektor fitoplazme, odnosno, infektivnog odumiranja krušaka.
Tagovi
Autor