Entomopatogenim nematodama protiv crvene palmine pipe, najinvazivnijeg štetnika datulje

Danas je poznato oko 112 vrsta insekata i grinja koji napadaju palmu datule, uključujući  i 22 vrste koje napadaju plodove pohranjene nakon berbe. Među ovim insektima i grinjama prednjači crvena palmina pipa, Rhynchophorus ferrugineus (Olivier 1790).

Ovaj je insekt prvi put prijavljen kao opasan štetnik na indijskoj kokos palmi 1906. godine. Do danas je dokumentirana njegova pojava u 54 države širom svijeta. Na popisu je čak više od 40 vrsta palmi iz 23 roda, od kojih značajan udio čine datula, kokos i palme s Kanarskih otoka.

Agresivan razvoj štetnika

Odrasla ženka palmine pipe polaže i do 200 jaja na dnu svježeg lišća i u povrede na skrovitim mjestima stabljike domaćina. Novorođene larve probijaju se u mekana vlakna te dolaze do završnih tkiva pupoljaka, dosežući veličinu od oko 5 cm prije stvaranja kukuljice. Larve se hrane mekim nježnim tkivom raznih vrsta palmi. Neposredno prije zakukuljivanja, larve se kreću prema unutarnjim tkivima, praveći tunele i gradeći čahure od osušenih vlakana. Ovakvo ponašanje potiče sekundarno zaražavanje npr. gljivicama.

Budući da se hrane unutarnjim tkivima, početnu zarazu izuzetno je teško otkriti. Infestacija se obično primijeti tek nakon što je palma ozbiljno oštećena. Znakovi infestacije su prisutnost tunela u stabljici iz kojih curi žuta tekućina, sažvakana vlakna oko rupa tunela, zvukovi grickanja koje proizvode larve koje rastu, kukuljice i odrasle jedinke u pazušcima listova te otpale kukuljice u blizini stabla. Tipičan znak infestacije je iskrivljeno tjeme u slučajevima teških oštećenja, što se lako može uočiti. Crvena palmina pipa se obično nalazi bilo gdje unutar palme, od prizemne površine debla do vršnog pupoljka.

Dosadašnje metode suzbijanja

Suzbijanje je predstavljalo značajan izazov za entomologe od početka moderne poljoprivrede. Tako su primjenjivane različite metode kontrole, uključujući preventivne i kurativne mjere, bioakustičku, hemijsku i termovizijsku detekciju, otpornost biljaka domaćina, fitosanitarne i agrotehnike te integrirane programe za suzbijanje štetočina. Ipak još uvijek najpopularnija je kontinuirana primjena hemijskih sredstava. Njihova neselektivna upotreba uzrokuje mnoge probleme, kao što su razvoj otpornosti štetnika, nakupljanje ostataka na plodovima, utjecaj na bioraznolikost i ozbiljna zdravstvena opasnost za ljude.

Entomopatogeni nematodi – novo rješenje

Entomopatogeni nematodi su grupa organizama koji žive u tlu i pripadaju porodicama Steinernematidae i Heterorhabditidae te su dobro poznati prirodni neprijatelji insekata štetnika. Imaju važnu ulogu kao sredstva za biološku kontrolu različitih štetnika, uključujući crvenu palminu pipu. U razvoju ovih nematoda su uključeni infektivni juvenilni stadiji koji aktivno traže ciljane insekte. Napadaju insekta domaćina i ulaze u njegovo tijelo kroz prirodne otvore kao što su dišnice, usta ili anus ili tanke dijelove kutikule. U insektu oslobađaju bakterije (rod Photorhabdus u slučaju Heterorhabditidae; rod Xenorhabdus u slučaju Steinernematidae) koje ubijaju razvojem septikemije.

Kao nastavak istraživanja drugih timova nedavno su pakistanski naučnici proveli kontroliranu studiju učinkovitosti primjene nekih vrsta entomopatogenih nematoda i potvrdili prikladnost upotrebe. Tako su dokazali da su ovi nematodi visoko patogeni za larve, kukuljice i odrasle stadije crvene palmine pipe. Ukupno su testirali četiri najčešće korištene vrste ovih nematoda. Među različitim vrstama, Steinernema carpocapsae bila je najučinkovitija, uzrokujući 94,68% uginuća larvi, a slijedi Heterorhabditis bacteriophora, s 92,68%.

Nešto slabiji učinak su dokazali za larve unutar kukuljica (oko 60%). Ova i ostala do sada provedena istraživanja rezultirala su i komercijalizacijom Koppertovog proizvoda Palmanem koji sadrži nematode Steinernema carpocapsae.