Eliminirali herbicide, udvostručili prinose, dobili Global Gap i osvojili europske trgovačke lance

Ovo je jedno sjajno gospodarstvo koje može poslužiti kao primjer što trebamo popraviti i promijeniti da bi postali uspješniji u proizvodnji i trženju poljoprvrednih proizvoda, rekla je ministrica poljoprivrede Marija Vučković, nakon što je s premijerom Andrejom Plenkovićem i zadarskim županom Božidarom Longinom posjetila imanje Miks Agro i OPG Kovačević na Baštici u Ravnim kotarima.

Imanje, u sklopu kojega je 40 hektara voćnjaka (bresaka, nektarina, jabuka i marelica), te moderne hladnjače i linije za pakiranje u vlasništvu su obitelji Kovačević. Obrt Miks Agro u suvlasništvu majke Anice i sina Darka (36) dok OPG vodi otac Zvonimir (62) koji je sve ovo i započeo prije 25 godina. U obitelji su još Darkova supruga Maja i njihovih četvero djece.

Iskustva iz Slankamena

“Otac se bavio voćarstvom i u Slankamenu u Vojvodini odakle smo, kao i mnogi Hrvati, morali otići početkom 90-tih godina”, kaže uspješni agronom Darko koji je tada imao nepunih šest godina.

Nakon što su u koncesiju dobili državno zemljište najprije su zasadili breskve i nektarine. Ubrzo su postali prepoznatljivi po voću visokih sladora i intezivnog mirisa. 

"Tome doprinosi dobra klima i voćarski položaj, ali i naša “tvrdoglavost” jer beremo voće kad je potpuno zrelo. Ponekad na našu štetu, ali na radost naših kupaca da osjete pravi okus domaćeg proizvoda", pojašnjavaju Zvonimir i Darko. U punom rodu imaju 12 hektara. Kad su, nakon puno peripetija, uspjeli dobiti u koncesiju još 28 hektara državnog zemljišta prije nekoliko godina podigli su mlade nasade. "Kad za dvi, tri godine dođu na puni rod bit će puno bolje", dodaje Darko.

Certifikati, znanje i nove tehnologije

S plasmanom nemaju problema. Postigli su ono o čemu većina hrvatskih voćara može samo sanjati. Imaju direktne ugovore sa četiri trgovačka lanca što nije bilo nimalo lako postići. Jedan od njih, recimo, traži da imaš certificate kao što su Global Gap i Grasp, a njih mogu dobiti samo proizvođači kvalitetnog voća koji koriste najmoderniju tehnologiju i to - bez pesticida.

Kako im je sve to uspjelo?

Morali su puno raditi, odricati se i pratiti trendove u voćarstvu. Kako u proizvodnji tako i u prodaji. Gledali su, kaže Darko, što rade uspješni voćari u razvijenijim zemljama. Odlazili i još odlaze u Italiju. U regiji Regio Emilija na plantažama oko Cesene saznaju sve novosti u svezi breskve i nektarine, a u Tirolu o jabukama.

Ne treba, kažu, otkrivati toplu vodu nego ono što je otkriveno primjenjivati u našim uvjetima. A uvjeti za voćarstvo u Ravnim kotarima su više nego dobri. Posebno klima, ali ni zemlja nije za bacit.

Navodnjavanje pod tlakom

Pjeskovito tlo odgovara voćkama pogotovo ako ima dovoljno vlage, a ima je jer nadomak njihovih nasada u Kašiću je sustav navodnjavanja Baštica - druga faza, kojega Kovačevići koriste.

Najviše kap po kap i to cijelu sezonu. "Evo, krenut ćemo ovih dana pa do jeseni, a intenzitet ovisi o suši", govore Zvonimir i Darko. Za navodnjavanje plaćaju mjesečno oko 600 kuna paušala plus kunu i nekoliko lipa po kubiku. Cijena bi mogla biti i malo povoljnija, ali bitno je da je sve pod tlakom, da sve funkcionira. Puno je lakše raditi, dodaju Kovačevići. Osim što nasade drže stalno pod vlagom kroz sustav navodnjavanja gnoje i prihranjuju svoje voćke. Puni su hvale za Daniela Segarića županijskog pročelnika za poljoprivredu, koji je njima i ostalim voćarima uvijek pri ruci, a na njegov prijedlog Zadarska županija ih je lani zbog korone oslobodila plaćanja vode. Isto će, saznajemo, predložiti i za ovu godinu jer korona još nije prošla.

Dobra klima, navodnjavanje, puno rada i znanja, produktivnost na europskoj razini, certifikati... Kako su to postigli bez upotrebe pesticida?

Priča o tome je zanimljiva, možda i poučna za sve koji se misle ozbiljno baviti voćarstvom.

Fotoselektivna mreža štiti od tuče, žege i insekata

Koristeći sredstva iz EU fondova u sklopu Programa ruralnog razvoja Kovačevićev obrt za poljorivredu Miks Agro je financirao podizanje protugradne mreže te kupovinu poljoprivredne mehanizacije i opreme. Provedbom projekta postavljena je crvena fotoselektivna mreža na tri hektara jabuka te sedam ha bresaka i nektarina. Pokazalo se da ova mreža povećava prosječnu masu ploda, prinos te smanjuje sunčeve ožegotine. Osim zaštite od tuče, poboljšanja prinosa i kakvoće plodova, zbog manje veličine otvora u usporedbi s klasičnom crnom mrežom protiv tuče, ova mreža stvara barijeru i štetnim insektima, ako se postavi i na bočnim stranama voćnjaka kao što je slučaj u ovom voćnjaku.

"U pokusnim uvjetima postignuta je potpuna kontrola jabučnog savijača uz samo jedno tretiranje, a u proizvodnim uvjetima očekuje se da će se broj tretiranja insekticidima smanjiti do 50 posto. Time će se dodatno poboljšati kakvoća plodova i smanjiti rezidui pesticida", potvrdio je  prof. dr.sc. Tomislav Jemrić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Ovo je prvi voćnjak s fotoselektivnom mrežom protiv tuče u Republici Hrvatskoj. Inovativna tehnologija ovih mreža primjenjuje se u Italiji, Izraelu, Australiji, Južnoj Africi i drugim zemljama koje razvoj voćarstva temelje na inovacijama.

Suzbijanje korova obradom, a ne pesticidima

U voćnjacima Miks Agra na Baštici pesticide više ne koriste ni za suzbijanje korova. "Nabavili smo dva specijalna stroja s priključcima koji uklone svaku travku pa i onu oko samog stabla”, kaže Darko.

Nekorištenje herbicida dobro je za zdravlje potrošača, ali i za samu biljku. Breskva u pjeskovitom tlu je inače jako osjetljiva, pogotovo dok je još mlada. "Prije dok smo koristili pesticide primjećivalo se da nakon tretiranja 7-8 dana bude u stanju šoka. Stane vegetacija", pojašnjava Zvonimir. Sve ide naprijed pa tako i strojevi koji mogu zamijeniti herbicide. Zato maksimalno ulažu u tehnologiju jer drugačije se ne može biti konkurentan na zahtjevnom europskom tržištu. Za razliku od 25 do 30 tona voća po hektaru koliko se u prosjeku postiže u hrvatskom voćarstvu, njihovi prinosi su dvostruko veći, slično kao u Italiji gdje se po hektaru ubere 65-70 tona bresaka i nektarina.

Darko nam je otkrio da još veću produktivnost imaju u Slankamenu i u većem dijelu Vojvodine. Oni su iz Italije kopirali znanja, a imaju kvalitetniju zemlju pa u proizvodnji jabuka postižu i do 100 tona po hektaru. Isto koliko i Kovačevići u Baštici.

Kako su dobili certifikat Global Gap?

Da bi se dobio certifikat Global Gap, jedan od najraširenijih svjetskih standrada primarne proizvodnje svježeg voća i povrća, treba zadovoljiti stroge kriterije. Prilikom obavljanja svih aktivnosti na poljoprivrednom gospodarstvu proizvođači su dužni primjenjivati dobru poljoprivrednu praksu, program kontrole pesticida, sustav upravljanja kvalitetom i HACCP načela. Osim toga, dobavljači moraju zadovoljiti niz pravila i postupaka, kao što su primjerice bilježenje svih aktivnosti na zemljištu, ulazak posjetitelja u skladište u kontroliranim uvjetima, ali i voditi brigu o dvosmjernoj komunikaciji između radnika i rukovodstva te jasno definiranje svih poslovnih procesa.

"Na našem imanju sve to radi moja supruga Maja", kaže Darko Kovačević. Da bi zadržali teško stečeni certifikat Miks Agro se obvezao koristiti kvalitetni, certificirani sadni materijal i gnojiva,  provoditi neprestane analize vode za navodnjavanje tla i proizvoda te brinuti o mehanizaciji, čistoći i ispravnosti pakirne linije.

Dobavljači trgovačkom centru se također obvezuju biti i energetski učinkoviti, održivo gospodariti otpadom te se neprestano usavršavati i pratiti nove trendove. "Nije lako, ali bez toga nema uspjeha", ističu Darko i Zvonimir Kovačević. Zadovoljni su jer obiteljski obrt sa sjedištem u Islamu Grčkom visoko kotira među dobavljačima domaćih i stranih trgovačkih centara. Tako su se primjerice lani njihove breskve i nektarine našle i na policama trgovačkog centra u Njemačkoj što je najbolja potvrda njihove  kvalitete.

Osim Global Gapa, Kovačevićev Miks Agro ima i certifikat o validnosti GS1 identifikatora.

Poticaji po kilogramu i sugestija ministrici Vučković

Tijekom posjeta imanju Miks Agro ministrica Marija Vučković je najavila da će se od ove godine poticaji isplaćivati po kilogramu proizvedene robe, a ne po hektarima, kako je bilo dosad. Zanimalo ju je što o tome misle Kovačevići.

"Podupiremo, s tim da se mladi voćnjaci u prve tri godine, dok još nema uroda stave izvan kriterija prinosa. Da se potiču po površini s tim da se kontrolira kad su posađeni i kad dođu na rod. Isto tako, pri određivanju visine poticaja, treba voditi računa o uzgojnom obliku jer ne može se vrednovati jednako hektar voćnjaka u tradicionalnom kao hektar u intenzivnom uzgoju. Za podizanje intezivnog veći su troškovi, a kad dođe na rod dat će i dvostruko veći prinos", pojasnio je Zvonimir.

Ministrica je zahvalila na ovoj sugestiji i obećala da će je uvažiti. 

Kako revitalizirati hrvatsko voćarstvo?

Na pitanje što treba učiniti za revitalizaciju hrvatskog voćarstva Zvonimir i Darko su rekli puno toga. Saželi smo ono najbitnije:

"Država sa svoje strane treba dati zemljište u koncesiju pod povoljnim uvjetima. Struka educirati voćare gdje saditi, koje uzgojne oblike koristiti i sve ostalo što sada ne radi. Još uvijek, primjerice, sugeriraju tradionalni, a ne gusti sklop, što voćarski razvijenije zemlje već odavno pakticiraju. Evo, i mi u našim nasadima u Baštici sadimo breskve na metar razmaka", navode.

Hrvatsko voćarstvo, dodaju, je uništilo i neplaćanje jednog centra, ljudi su bili prisiljeni fušariti pa i krčiti nasade. Nadalje, nužno je udruživanje voćara jer kad si mali i sam ne možeš ništa postići. Uduženi voćari u Italiji, Španjolskoj i drugim razvijenim zamljama diktiraju uvjete plaćanja i cijene trgovačkim centrima, a ne obrnuto kao kod nas. Trebamo iskoristiti svoje prednosti: dobru klimu, kvalitetno tlo i voćarske položaje.

"Naša prednost je i blizina tržišta. Dok recimo voće iz Španjolske putuje sedam dana, naše je na policama već sutradan. Znači, troškovi prijevoza su manji. Formula je jednostavna: uz manje troškove proizvesti i prodati više", poručuje mladi agronom Darko Kovačević. Radeći tako on i njegova obitelj, roditelji Anica i Zvonimir, te supruga Maja koja je zadužena za sve administrativne poslove u Miks Agru i, uz to skrbi o četvero djece, dokazuju da se od voćarstva može živjeti.

Za razliku od podosta onih koji su zapustili svoje voćnjake i otišli “trbuhom za kruhom” u neku od europskih zemalja, Kovačevići su ostali tu, a njihovi proizvodi idu u Europu. Ili, jednostavno rečeno, na zajedničkom EU tržištu zarađuju za svoje proizvođače koji, svoji na svome, žive i rade u svojoj Domovini.