Dio savremene proizvodnje maline i kupine je u pravilnoj ishrani nakon berbe

U našoj naučnoj i stručnoj javnosti ne postoji dovoljno iskustva u vezi sa ishranom maline i kupine poslije završenog procesa berbe. Zbog pogrešnog stava da se sezona u zasadima ove dvije voćne vrste, kao i drugog voća po okončanoj berbi završava, veliki broj domaćih proizvođača u potpunosti prekida primjenu mineralnih hraniva u njima. Suprotno tome, odgovarajuća ishrana, zaštita i priprema za zimu po završenoj berbi, su od suštinskog značaja za dobar i kvalitetan rod u sljedećoj godini, navodi stručnjak za voćarstvo dr Aleksandar Leposavić.

"Azot je jedan od elemenata koji malina najviše apsorbuje u periodu poslije berbe. Pored svoje uloge u izgradnji aminokiselina, vitamina, nukleinskih kiselina i drugih bioaktivnih materija, azot je strukturni elemenat hlorofila. Iz tog razloga, adekvatna ishrana maline i kupine ovim elementom poslije berbe predstavlja neophodan preduslov pravilnog toka procesa fotosinteze, doprinoseći na taj način stvaranju i akumulaciji hranljivih materija neophodnih za rast i razvoj svih organa narednog proljeća", objašnjava Leposavić.

Potreba za azotom

Više od 50% azota koji se apsorbuje poslije berbe uskladišti se u nadzemne organe i korijen ove dvije voćne vrste tokom jeseni, odakle ga biljka koristi prilikom kretanja vegetacije, cvjetanja, oplodnje, zametanja, pa čak i u fazi sazrijevanja plodova. Slična situacija je i kod drugih voćnih vrsta.

"Primjera radi, kod borovnice između 50% i 80% potreba za azotom u početnim fazama vegetacije potiče od azota apsorbovanog u periodu po završenoj berbi prethodne sezone, dok je kod trešnje količina ovog elementa iskoristivog za biljke u početku vegetacije značajno veća u zasadima koji su prihranjeni većim količinama azotnih hraniva u periodu ljeto-jesen. Također, mobilnost i iskoristivost azota kod trešnje utvrđeno je da njegovo usvajanje korijenom iz zemlje u proljeće počinje tek nakon tri do četiri sedmice po pucanju pupoljaka."

Higijena u berbi maline: Kako spriječiti prenošenje štetnih mikroorganizama?

Do tada, dodaje dalje naš sagovornik, cjelokupna količina azota koja se distribuira preko ksilema do nadzemnih prirasta i koja je neophodna za cvjetanje, zametanje i rast plodova u potpunosti je iz rezervi ovog elementa usvojenih u periodu poslije berbe u prethodnoj godini.

Imajući sve ovo u vidu, godišnja norma đubrenja azotom mora biti pažljivo primijenjena, pri tome vodeći računa o stanju i obezbjeđenosti zemljišta u ovom elementu, kondicionom i zdravstvenom stanju korijenovog sistema i nadzemnih prirasta i planiranom prinosu.

"Svakako treba imati u vidu i bujnost nadzemnih prirasta (izdanaka), da se nepravilnom primjenom ovog elementa po završenoj berbi ne bi uticalo na dodatno povećanje njihove snage rasta, slabiju pripremljenost na niske temperature tokom zimskih mjeseci, a sve ukupno i na pogoršanje prinosa", kaže stručnjak.

U takvim slučajevima se preporučuje smanjenje količine poslije berbe. Pored toga, u ovakvim slučajevima je poželjno primijeniti azot u drugom dijelu berbe, kada vegetativna aktivnost biljaka opada i kada počne proces premještanja azota iz nadzemnih dijelova u korijen.

Potreba za kalijumom

Za razliku od azota, samo 30% kalijuma apsorbovanog poslije berbe se premješta i deponuje kao rezerva u biljkama tokom jeseni. Kao takav, poslije berbe kalijum je neophodan za obavljanje fizioloških funkcija nadzemnih prirasta u tom periodu ali ne i za njegovu mobilizaciju i korištenje sljedećeg proljeća.

"Bez obzira na to, preporučuje se primjena između 15 i 20% ukupnih godišnjih količina ovog elementa u periodu poslije berbe, jer će on kao aktivator enzima u biljkama biti veoma koristan za folijarnu aktivnost (fotosintezu), bilans vode, pravilnu pripremu biljaka za zimski odmor i sve druge procese koji zahtijevaju njegovu dostupnost za pravilno funkcionisanje maline."

Izbalansirana ishrana azotom i kalijumom sa druge strane doprinosi povećanom usvajanju cinka i bakra.

Važna napomena: Pojave deficita ili toksičnosti najčešće su kod poremećaja u mineralnoj ishrani azotom, kalijumom i magnezijumom. Premještanje magnezijuma i njegovo skladištenje u vidu rezervi u biljnom tkivu je još uvijek velika nepoznanica, ali znajući da je ovaj elemenat centralni molekul hlorofila, pa je kao takav neophodan za fotosintetsku aktivnost biljaka tokom čitavog vegetacionog ciklusa.

Ako ide magnezijum, ne ide i kalijum

Iako se folijarna primjena magnezijuma pokazala kao efikasna, poželjna je kombinovana primjena ovog elementa u zasadima maline i kupine (i folijarno i preko zemljišta), pri tome vodeći računa da se ne primjenjuje istovremeno sa kalijumom zbog kompeticije preko zemljišta.

Zbog pravilnog odvijanja procesa organogeneze i obrazovanja rodnog potencijala, veoma važnu ulogu u periodu poslije berbe imaju i mikroelementi. Zemljišta u glavnim područjima gajenja maline i kupine naše zemlje su uglavnom bogata u njima, ali često postoji problem njihove dostupnosti biljkama. To se najčešće dešava u slučaju da su zasadi ovog voća zasnovani na neutralnim ili alkalnim zemljištima, koja inače nisu pogodna za zasnivanje ovih zasada, ili kada postoji problem kvaliteta vode koja se koristi za navodnjavanje (sa visokim sadržajem bikarbonata), zbog čega se javlja potreba za periodičnom primjenom mikroelementa kao što su gvožđe, mangan i cink.

"U slučaju manjka ova tri mikronutritijenta, deficit se kod maline obično istovremeno manifestuje na lišću, pa je u periodu poslije berbe potrebno najveću pažnju posvetiti održavanju aktivnosti lisne mase. Na taj način se direktno utiče na prinos i kvalitet plodova u sljedećoj sezoni", objašnjava Leposavić.

Gvožđe, mangan i cink

Kada je u pitanju gvožđe, važno je napomenuti da je najefikasniji način primjena Fe helata preko zemljišta, zbog činjenice da je ovaj elemenat veoma nepokretan u floemu, odnosno sprovodnom sistemu kojim se hranljive materije transportuju od lista ka korijenu, pa njegova folijarna primjena obično ne daje najbolje rezultate.

"Primjena mangana i cinka se može vršiti preko lista jer su količine koje su malini i kupini potrebne veoma male u poređenju sa prethodnim elementom, zbog čega je folijarni tretman uglavnom efikasan i dovoljan da nadoknadi njihove eventualne nedostatke", ističe stručnjak.