U zasadu starom više od 25 godina, preovlađuju sorte Ajdared i Zlatni delišes, na podlogama M9 i 106. Iako su starija, stabla još daju dobar rod.
U potkozarskim selima sve je manje radne snage, ali i voćnjaka jabuka, po kojima je ovo područje nadaleko poznato. Jedan od onih koji i dalje opstaju je Bogdan Bubulj iz Donjih Podgradaca. Uzgaja jabuku na površini od jednog hektara.
U zasadu starom više od 25 godina, preovlađuju sorte Ajdared i Zlatni delišes, na podlogama M9 i 106. Iako su starija, stabla još daju dobar rod.
"Prošle godine sam imao 80 tona jabuka i baš sam zadovoljan. Od toga 35 tona je bilo prva klasa, a ostatak za preradu. Tih 45 tona prodao sam 'Prijedorčanki' po cijeni od 0,34 KM po kilogramu što je odlična cijena jer je pitanje da li ćemo ikada dobiti toliko novca za industrijsku jabuku. Za prvu klasu još čekam cijenu, rod je uskladišten, takođe kod njih", kaže Bogdan.
Ovaj penzioner prezadovoljan je prošlogodišnjom premijom za voće koje daje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, a koja je iznosila 0,14 KM/kg, i bila je ista i za industrijsku jabuku i za prvu klasu, što se ne dešava često.
"Isplata premije došla je u pravi čas jer je trebalo obaviti rezidbu jabuka. Nikada nisam imao probleme kao ove godine, jer nema rezača. Veliki voćari čuvaju rezače za sebe, a mi manji, moramo da se snalazimo", kaže naš domaćin, pa dodaje kako rezače moraju angažovati i iz drugih gradova.
"Supruga i ja ne možemo sami da orežemo voćnjak, stariji smo i pitanje je koliko ćemo se još baviti voćarstvom pošto našu djecu uzgoj voća i ne zanima pretjerano. Eto, ove godine tek smo u aprilu završili s rezidbom", ističe Bubulj.
Problem je i radna snaga za berbu voća. U većim zasadima već nekoliko godina rade radnici iz Indije i Nepala. Što se tiče zaštite, voćnjak se redovno tretira pesticidima protiv bolesti i štetočina jer je u nizini i ujutro se rosa duže zadržava na listovima. Riječ je o integralnoj proizvodnji, a godišnje, obavi se dvadesetak tretmana.
Fotoprilog
Tagovi
Autor