Sa svega 750 stanovnika, u sremskom selu Banoštor djeluje čak 12 registrovanih vinarija, koje zajedno proizvedu između 700 i 800 hiljada litara vina godišnje, što je oko 1.000 litara po glavi stanovnika.
Na sjevernim padinama Fruške gore, tamo gdje se vinogradi ogledaju u Dunavu i gdje, kako kažu vinari, grožđe griju 'dva sunca' - ono s neba i refleksija s Dunava, nastaje vino porodične vinarije Šijački. Iza te etikete stoji Milenko Šijački, čovjek koji vino ne doživljava kao posao u klasičnom smislu, nego kao nastavak porodične priče stare stotinama godina.
Iako se vinogradarstvom u porodici Šijački bavilo unazad 100 godina, vinarija je zvanično osnovana 2008. godine. Pokretač je bio Milenkov pokojni otac, a tradiciju su nastavili on i njegova sestra. Za sebe kaže da je agronom po struci, ali 'nesvršeni', a sestra je tehnolog, s diplomskim radom upravo na vinu. Znanje, iskustvo i porodična povezanost prirodno su se spojili u proizvodnju koja danas živi isključivo od vina.
"Ovo je posao koji može opstati samo kao porodični biznis. Mnogo je odricanja, ima godina koje su bolje i onih koje su teže, ali porodica to najlakše iznese. Mi vino vidimo kao ljubav, ali istovremeno isključivo od toga i živimo", kaže Šijački, kojeg smo sreli na ovogodišnjem izdanju Sarajevo Wine Festa.
Njihovi vinogradi se prostiru na oko 20 hektara, dok vinarija ima kapacitet od približno 150 hiljada litara. Godišnja proizvodnja kreće se oko 100 hiljada litara, što je, kako ističe, mjera koja omogućava da se sve postigne bez prevelikog pritiska i bez gubitka kvaliteta.
"Nemamo planove za širenje. Ovaj obim mogu lijepo da obradim i da imam vremena i za sebe. Meni je to sasvim dovoljno", dodaje Šijački.
Sortiment je tipičan za Frušku goru, ali i dovoljno raznovrstan. Najzastupljeniji je italijanski rizling odnosno graševina ili grašac. Tu su i šardone, neoplanta, župljanka, merlo, cabernet sauvignon, frankovka, muscat hamburg. Sve sorte, kako kaže, imaju svoje mjesto i svoju publiku, ali terroir jasno govori u korist graševine.
Berbe se pamte i porede. Prošla godina donijela je, prema njegovim riječima, zaista lijepu berbu, dok je 2024. bila izuzetno sušna – s malim prinosima, ali vrhunskim kvalitetom grožđa i visokim sadržajem šećera. "Ipak, prošla godina je bila neuporedivo bolja od berbe 2024", iskreno dodaje.
Berba 2025. fantastična: "Ako vino ne valja, vinar je nešto dobro pogriješio"
Mlada vina se kod Šijačkih ne zadržavaju dugo. Trend njihove konzumacije je jak, a gotovo sva proizvodnja se proda do dolaska nove berbe. Na tržištu su najviše prisutni u Srbiji, prije svega u Novom Sadu i Beogradu, dok bi se, kako kaže našao i mali dio za izvoza. No, zbog toga nisu stigli na sarajevski vinski događaj, ovdje su bili više zbog ljudi i prijatelja nego zbog prodaje, kao kratki bijeg od svakodnevice i prilika za nova poznanstva.
Posebnost ove vinske priče je i u sremskom selu Banoštor u Srbiji iz kojeg dolaze. Sa svega 750 stanovnika, u njemu djeluje čak 12 registrovanih vinarija, koje zajedno proizvedu između 700 i 800 hiljada litara vina godišnje, što je oko 1.000 litara po glavi stanovnika.
"Kod nas je uvijek veselo", priznaje Šijački uz osmijeh, objašnjavajući da se dio grožđa, osim vlastitog uzgoja, otkupljuje upravo od mještana.
A kada govori lično, bez tehnologije, tržišta i brojki, odgovor je jednostavan: "Za svoju dušu biram rizling. To mi je vino uz sve i sa svim."
Možda je baš u toj rečenici sažeta cijela filozofija vinarije Šijački - mirna, porodična, oslonjena na tradiciju, ali okrenuta kvalitetu i životu koji se, baš poput dobrog vina, ne mjeri brzinom, nego trajanjem.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
