Zbog zdravlja do stada od 60 grla - kako su koze promijenile život Jadranke Šukurma

Sve više je danas ljudi na selu koji se okreću uzgoju koza, a jedna takva priča se dešava i kod Broda. Jadranka Šukurma iz Liješća već deset godina uzgaja koze, a sve je počela iz zdravstvenih razloga i alergija jer je još od djetinjstva imala problema i neophodno joj je bilo kozije mlijeko.

"Nisam tada imala gdje kupiti to mlijeko. Nakon toga sam se odlučila da nabavim četiri koze, a evo danas ih je oko 60. Kada sam ih nabavila, nisam znala o njima puno, od toga dana kada su došle, od tada i učim sve", kaže Jadranka.

Na farmi dominiraju sanska koza i domaća šarena.

"Pokazale su se za ovo naše podneblje podobne za gajenje. Desi se i trojke da se ojare, ali iz početka smo se bojali kako će ih prehraniti. Ipak to funkcioniše, majka je majka", navodi Šukurma.

Velika potražnja za kozijim proizvodima

Prema riječima Jadranke, mlijeko se najviše traži i kupuje, a ne manjka potražnje ni za ostalim prerađevinama.

"Kozija surutka je kao detoks za organizam, čisti jetru, čak sportisti kažu da sadrži proteine, pa uzimaju i oni. Imamo djevojčicu koja ga uzima zbog psorijaze, opet jedan vid da se obnovi organizam i koža", ističe ova farmerka.

Jadranka se bavi i proizvodnjom sapuna kojom izražava svoju kreativnost.

"Potrebno mi je kozije mlijeko, bademovo ulje ili maslinovo, med, a može se koristiti i svinjska mast. To se zatim kuha na pari. Naše bake su to kuhale satima, sad se to malo modifikuje. Onda se izlije u kalupe, čeka se 24 sata da se stegne, poslije toga ide zrenje sapuna neke dvije sedmice, i onda se pakuju i distribuiraju”, objašnjava.

Koze ne traže puno

Šukurma ističe da koze nisu zahtjevne, ujutro se hrane, muzu, a važno je da u toku dana imaju vode.

Može li mlijeko s pašnjaka postati tržišna niša za farmere?

"Trudimo se jednom dnevno da ih pustimo na ispašu da one same sebi nađu ono što one vole, vole da brste neke grane, međe, a toga, hvala Bogu, ovdje ima. Uveče se opet muzu i hrane. Zimi, već u februaru, one se jare i dobijaju mlade. Tada bude malo više posla, morate biti prisutni, da ne ozebu, da ih ušuškate. Nekad se zna desiti da jare unesemo u kuću da ga ogrijemo i osušimo", kaže ona.

Pored Jadranke, o kozama brigu vodi osamdesettrogodišnja baka Iljka.

"Ja sam muzla dok ih je bilo manje, pa ručno, no onda smo uzeli muzilicu. Prenijela sam znanje na unuka, sina, kćerku, sad oni rade, a ja samo držim sve pod kontrolom”, priča Iljka, koja navodi kako je sve naučila od svoje majke kada su držali krave i ovce.

Zahtjevna priprema hrane

Najviše posla je u ljetnim mjesecima, kada je potrebno pripremiti hranu za stado. Glavnu ulogu tu ima Duško, Jadrankin brat, koji je zadužen za radove u polju.

Šukurme obrađuju 15 dunuma vlastite zemlje, ali i ono što dobiju od komšija na korištenje.

"Slabo ko drži životinje kod nas u Liješću, pa me onda ljudi mole da dođem da pokosim. Daju mi, samo da pokupim, odvezem, da ne zarasta zemlja i hvala im svima koji su mi pomogli i koji mi to tako daju”, govori Duško.

Do sada je pripremio oko hiljadu bala sijena, dok kukuruz ne sije, već kupi oko 300 do 400 kilograma koliko im je potrebno.

"Najviše vole ono što mi mislimo da ne valja, biraju sve - koprivu, brste grane, bocu, one to do zemlje pojedu, a to niko ne bi uzeo pokosio i dao joj da pojede, a kad je pustim ona uzima baš to što ja mislim da ne valja", kaže Duško, koji je i zaposlen, ali obaveze na farmi redovno završava.