Pretraga tekstova
Vukova prije nije bilo u Ravnim kotarima. Denis Burčul ostao je bez svog stada.
U Ravnim kotarima (susjedna Hrvatska, op.ur.), selu Galovcu, gdje vukova prije nikad nije bilo, vuk je zaklao gotovo cijelo stado i to usred bijela dana.
Bez gotovo cijeloga stada ovaca ostao je Denis Burčul. "15 mrtvih, 3 naklane i 3 su ostale i to je to", kazao je Burčul za HRT .
Za njega je, kaže, ta šteta neprocjenjiva jer se bavi seoskim turizmom i te je janjce imao za ponudu gostima.
Iako ima 3 hektara ograđenog pašnjaka, ovaj je grabežljivac pronašao način da dođe do životinja.
"Jedan vuk ne bi uspio sam, sigurno ih je bilo više", smatra Burčul. Prije nekoliko godina vuk mu je zaklao još pet ovaca, a u ovom dijelu Ravnih kotara kaže, vukova nikad nije bilo.
"Vuk u biti ovdje nije autohtona životinja, to je država Hrvatska ili tko već ubacili prije 5-6 godina i ovo je drugo klanje mojih ovaca", ističe za HRT.
Naime, ograda ovog stočara je na mjestima niža za pola metra od jednog metra i osamdeset centimetara propisane visine, a je li to pomoglo vuku i on se pita strahujući da će zbog toga ostati i bez odštete. "One su i tako minimalne", zaključio je Burčul.
Tagovi
Vuk Ovce Stado ovaca Denis Burčul
Autorica
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
#RuralFoto #proizvodnja Na selu, proizvodnja hrane nije samo svakodnevni posao već i način života, duboko isprepleten sa ritmovima prirode. Na plodnim njivama niču žitarice i povrće, a u voćnjacima dozrijevaju sočni plodovi. Jesen se bliži,... Više [+]
#RuralFoto #proizvodnja Na selu, proizvodnja hrane nije samo svakodnevni posao već i način života, duboko isprepleten sa ritmovima prirode. Na plodnim njivama niču žitarice i povrće, a u voćnjacima dozrijevaju sočni plodovi. Jesen se bliži, sunčevi zraci miluju poljoprivredna gazdinstva, darujući svakom plodu raskošnu ljepotu. Selo je nešto posebno, mjesto gdje snovi počinju i gdje se ostvaruju. Miris hrane je poseban, voće slatko i ne tretirano hemikalija. Sve što nastaje na selu ima pečat autentičnosti, hrana je svježija, zdravija i često proizvedena uz poštovanje prema zemlji i tradiciji. Upravo ta jednostavna, ali dragocjena veza čovjeka i prirode čini seosku proizvodnju hrane koja nosi priču. Priču o radu, čovjeku težaku i njegovom trudu i zemlji u kojoj je uloženo toliko ljubavi, ali i znoja i duše. Jer težak strepi nad oranicama, liježe i budi se sa nadom da će iz sjemena nastati novi život. Dok drugi spavaju, on razmišlja o novom danu i snazi koju će uložiti u nepregledne oranice koje život znače.
Leticija Hrenković
prije 2 dana
Krasan opis i jako lijepo kadrirano Krasan opis i jako lijepo kadrirano